"Kvaka"

Ne zovi me imenom ako će ono pasti kao list na vjetar koji ne pamti Zovi me tišinom, onom koja ostaje kad sve riječi odu U meni živi jesen š...

I bijaše kuća na rubu voda, i more joj bijaše granica i sudac Vjetar dolažaše i odlažaše kao glas što pamti, ali ne tješi I čovjek podiže ru...

Nije rođena da bude tiha. Nije oblikovana da stane u manje prostore, niti stvorena da se savija pod tuđim očekivanjima. Hoda uspravno - ne z...

"Jer život je fijaker... a riči su ti konji. Nisu svi naučeni vozit... zato pazi kome daš uzde!" - Ankica Anchie  1. "FIJAKER...

Ujutro sam izašla po kruh kao da izlazim po opravdanje. Prodavačica je rekla: „Topao je.“ I stvarno je bio. Držala sam ga u rukama kao nešto...

Prosinac se u gradu pojavljuje svake godine s istom tvrdoglavošću loše savjesti, noseći sa sobom blještavilo koje bi htjelo prikriti činjeni...

(monolog o strahu, tijelu i neugaslom dahu) [(To nije više pjesma, to je krik između neba i zemlje, psovka i molitva u jednom dahu, propovij...

Pod križem teškim, tišina stoji, Na vrhu Golgote, tuga se broji Raspeto srce, krvavih ruku, Na licu patnja, al' milost u pogledu Svaka r...

Uvodna riječ: "Duša je polifonija. Ponekad šapuće blagim glasom nade, ponekad urla kao oluja. U meni govore mnogi pjesnici, a svaki od ...

U meni, još uvijek gori iskra djetinjstva, a oko mene svijet se pretvara u kamen. I pitam se: je li moguće ostati nježan kad nas uče da bude...

(ali znaj… da sam tu) Ne čekaj me, Ines, ionako sam zakasnio deset godina i tri tvoja pogleda u kojima si mi rekla da si umorna. Ne čekaj me...

  Ljudi moji! Zemljo ognjišta i sjenki, Gdje sam to umrla a još hodam? U prsima mi cvili vijek stisnut u jednu suzu. Niti mi spokoja, niti m...

Ankica Anchie je pseudonim jedne naše domaće autorice, koja je s pisanjem poezije i proze započela je u vrijeme svog odrastanja, dok intenzi...