Nikola Šimić Tonin | Likovna imaginacija slikarice Anamarije Ćurković

Likovno stvaralaštvo afirmirane i suvremene likovne umjetnice, slikarice Anamarije Ćurković Bračanke s zadarskom adresom traži novo razumijevanje stvari, ne izgubljenoga djeteta u njoj, te likovno izražavanje shvaća kao proces i igru boja, škoja, mora, mornara, dodir ruku u molitvi stvaranja njenih Brača i Zadra.

Njeno slikarstvo osjećaj je blizine s dragim, onim što dotiče dušu, što dotiče srce, odziv je na to, odgovor ljubavlju, i ta slika okačena na zid, nije samo uokvirena slika, već uokvirena ljubav koja nas sa zida gleda, ljubav umjetnice.

Uronjenost u sliku i platno, sloboda kretanja i rad sa sve četiri strane odlika je likovnoga potpisa slikarice Anamarije Ćurković, Ne boji se uvoditi promjene, bogati sliku bojama djetinjstva, mora, otoka, grada, kamena... svugdje podcrtano dragim likovima, ono dječje u noj dodatno je obojilo njena platna dušom ne izgubljenog djeteta.

Rosenberg je definirao slikarstvo kao čin, rekavši da je proces stvaranja znatno važniji od dovršene slike (Emmerling, 2007) što možemo usporediti s Anamarijinim likovnim stvaralaštvom koje promatramo kroz njen pristup motivima, odnos i kreativnu manipulaciju istima te njen proces istraživanja i prikaza doživljenog na podlozi. Likovni je istraživač predmetnog i socijalnog okruženja, upućena na vlastito iskustvo i upoznavanje svijeta vlastitim osjetilima. Stvorivši vlastiti likovni jezik, čitljiv i razumljiv mnogima. Prepoznatljiv i njen. Njen likovni potpis.

Slobodna u svoj slobodi stvaranja, slobodom izražavanja, razvijenom likovnom imaginacijom u izgradnji svog odnosa sa svijetom koji je okružuje. Likovne ekspresije. Likovna komunikacija sa svojim okružjem s dragim likovima koji postaju vječni na njenim slikama, ovjekovječeni neizmjernom ljubavlju autorice.