Milkica Ursa | Kameni cvjetovi

Žena s maramom na glavi

tjera magare niza skale,

nikoga na vidiku.

Štapom ga miluje.

Oko njih goli kamen sjaji 

naspram crnih skuta.

U bisagama s jedne strane žižula i grožđe,

s druge masline.

Iz vrta nije pobrala ništa,

sušna je godina.

Popela se do gornjeg sela

da zamijeni urod za brašno.

U selu joj dadoše manje,

na tezgi je mjerio njezin nikad dočekani 

pomorac.

Zaradio,

obogatio,

ona se osušila, ostarjela.

Suze je pritišću - ni pogled'o je nije.

Natovarila na leđa i drva za potpalu.

Šuti pognuta. 

Spuštajući se niza skale

uz magare se privila,

do zemlje se pognuli

od tereta.

Oko njih kameni cvjetovi -

kapari iz suhozida iznikli,

iz zaboravljenih kapi kiše,

iz suza.