Sve moje riječi kroz dan se razbježe,
Slučajni nizovi, niska bez reda,
Lanac slikovit kud misao seže,
Svaka je karika iz drugog slijeda.
Pred večer krenem perom za stihom,
Zbrka se stvara, galama i vriska,
Riječi se opiru suglasju tihom,
Poanta je neoštra, logika skliska.
Tek mi je jutro kreacije doba,
Jer riječi se tijekom noći poslože,
Svaka sa svakom se sljubiti proba,
Tako se suvisle poruke množe.
S večeri čopor banalnih zvijeri
Pjesničke slike smrzne ko glečer,
Za sve postoji vrijeme po mjeri,
Za pisanje jutro, za čitanje večer.
Zaspalu večernju masku pokislu
Osmiješim jutrom, živ sam, ne dvojim...
Živjelo jutro (u poetskom smislu)!
Zar bolje vrijeme za pjesmu postoji?
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.