Ćutim kako raste plima žudnje tvoje
dok umornog dana sklapaju se oči.
Dugi prsti tmine kroz zidove gmižu;
vrč ljubavnih draži polako se toči.
Žilama se mojim napetim k’o strune
nijemo razlijeva vrelina tvog tijela…
U more strasti što ključa i bijesni,
sa rijekom naslade utapaš se cijela.
Zagrljeni mrakom, od dodira vlažni,
pehare ljubavi ispijamo žedno…
Nad rubom besvjesti, u strast uronjeni,
na tronu ljepote, postajemo jedno.
Slapovi požude huče u bezdanu
sluteći orkane skorašnjeg vrhunca…
Kroz varljivi osmijeh snenog praskozorja,
vlasi mraka guta prva zraka sunca…
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.