Božica Jelušić | Neizranjanje

Namesto koga roža cvati,

Namesto koga sem jaz?

(Kreslin)

Nema onom spasa, tko se spasit ne da,

Ne možeš ga više k obali privući.

Dobačeno uže hladnim okom gleda,

I u vodu tone, k'o da ide kući.

Gdje služio rok je, kome bio ročnik,

Ne sjeća se svoga mjesta niti niše.

Strašilo na kiši il' kip nepromočnik-

Sve uloge svoje iz sjećanja briše.

Što će njemu pločnik, krnjava pročelja,

Bez poljupca jutro, praznina natašte?

Za rimama lošim već ga prođe želja,

Za jastukom znojnim, danima bez mašte.

Tamo negdje dolje, on razgrće rese;

spokojan i hladan, k'o avatar modar.

U očima tvojim, što se tamom krijese,

Svih riba gospodar, zvjezdoliki brodar.