O nama

srijeda, 28. siječnja 2026.

Nikola Šimić Tonin | Ana Stjelja: „Od luče do nura”

 

Srpska književnica Ana Stjelja objavila je svoje novo izdanje „Od luče do nura”, u izdanju Udruženja Alia Mundi. Reč je o kratkom eseju koji donosi svjež i inspirativan interpretativni pristup, jer se u njemu po prvi put paralelno razmatra stvaralaštvo dva velika pjesnička duha: Petra II Petrovića Njegoša i Jalāl al-Dīn Muḥammad Rūmīja. 

U središtu eseja dr. sc. Ane Stjelje nalazi se motiv svjetlosti – one koja u tradicijama i kulturama dobiva različite oblike, ali često nosi istu unutrašnju težinu. Autorica (koja je inače magistrirala na poeziji Jalāl al-Dīn Muḥammad Rūmīja i doktorirala na srpskoj književnosti) bavi se simbolikom luče i nura – iskri i svjetlosti – kao metaforama nadahnuća, unutrašnje obnove, duhovne budnosti, ali i kao pitanjem: što se događa kada svjetlost izostane?

Svjetlost kao poetski i duhovni princip

„Od luče do nura” nastaje iz osobne potrebe autorice promišljati svjetlost kao temeljni princip ljudskog iskustva – ne samo kao estetski motiv, već kao ontološko i etičko pitanje. Kroz Njegošev i Rūmījev stih i misao, dr. sc. Ana Stjelja otvara prostor za razmatranje ključnih tema: čovjeka, zla, unutrašnjih borbi, nadahnuća i smisla, ali i prisustva i odsustva svjetlosti u svakodnevici.

Ono što esej čini posebno zanimljivim jeste to što ne insistira na površnim sličnostima, već nastoji pokazati kako se dvije velike tradicije – balkanska i perzijska, pravoslavna i sufijska – mogu susresti na dubokim pitanjima postojanja, uprkos svojim povijesnim i kulturnim razlikama.

Susret dvije tradicije, dvije vizije svijeta

Knjiga predstavlja autoričin osobni interpretativni pogled na dodirne točke i razlike između Njegoševog i Rūmījevog poimanja svjetlosti. Iako pripadaju različitim civilizacijskim krugovima, njihove riječi i danas imaju moć  „osvijetliti put” suvremenom čitatelju – kroz poziv na budnost duha, unutrašnju odgovornost, suosjećanje i traganje za istinom.

„Od luče do nura” može se čitati kao esej o poeziji, ali i kao meditacija o čovjeku: o tome koliko je svjetlost krhka, koliko je potrebna, i koliko često nastaje baš onda kada djeluje da je nema.

Ovom izdanju dodatnu vrijednost daje nadahnuti i sveobuhvatni pogovor koji je napisao Milijan Despotović. Autorica ističe posebnu zahvalnost na ovom tekstu, jer otvara novu dimenziju čitanja i potvrđuje dubinu projekta.

Nema komentara:

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.