Katarina Zadrija | Još nije tvoje vrijeme

Škripao je snijeg pod nogama

kao kad zagrizeš medenjak 

u šećernoj glazuri.

Večer je bila tiha, ugasili su zvuci. 

Ljudi su otvarali usta, 

do mene nisu dopirale riječi. 

A šećer je škripao... pod nogama

u snijegu, nosio miris cimeta, 

kao topla bakina kuhinja... 

Oko mene praznina.

Buku su stvarala svjetla farova. 

Kao gladne vrane u tihoj noći. 

Bila sam sama, do drva, mog drva.

Stoji kao Eva. Sama, ogoljela 

breza, s jednim zaostalim listom. 

Vjetar ga kidao, snijeg zaledio,

zadnjim snagama je šapnuo:

Odlazim, vrijeme je, al', ne da mi se! 

A kuda bi ti? Još nije tvoje vrijeme. 

_______________________________________________

Autor: Katarina Zadrija pjesma je objavljena u Zborniku s recitala Senje i meteori 2025.