Nakon noćnog vlaka
I sna o željeznici,
Vraćam se u postelju
Osnažena dodirima
Tajlandskih prstiju
Opuštena do kraja
Sunce se kroz prozor
Prelama, ali ne želim
Dodir zraka na rukama
Sobna sam biljka, ne
Trebam puno vode,
Samo tvoje čitanje
I miris pokrivača
Koji me čuva od svega
Što nije moj svijet,
Pišem ti, ne na tastaturi
Ni olovkom, tebi i svima
Odjednom, za buđenje
Lepršav dan za cinizam
I sve crno iz duša i
Tijela se odvoji i pređe
U svjetlo, prah i tišinu.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.