Uvodna riječ:
"Duša je polifonija. Ponekad šapuće blagim glasom nade, ponekad urla kao oluja. U meni govore mnogi pjesnici, a svaki od njih je ogledalo mog vlastitog daha. Ova zbirka nije samo poezija — to je mapa mog srca, razlomljena u pet svjetova."
NOĆ U PROZORU
Grad večeras miriše na vlagu i grijeh
Ispod svake lampe stoji duh,
šapuće mi o izgubljenim ljubavima
Na pločniku cvjetaju opušci,
a ja hodam bosa da krvlju ispišem stih
Nebo visi nisko, kao prijetnja,
a ja ga ljubim pogledom
jer u mraku se jedino prepoznajem
Kad sklopim oči,
svijet nije dalek,
nego sabran u meni
U svakoj pori kože
stoji rijeka neizgovorenih riječi
Tražim smisao u nemiru,
ali smisao bježi
Možda sam sama sebi put,
možda sam zrcalo Boga,
ili samo sjenka
što luta između dva daha
Na stolu ostao je ključ
Nije otvorio vrata,
nego sjećanje
Tamo smo sjedili,
ti i ja,
i kruh je bio mekan,
a vino bilo puno kao srce
Ništa nismo rekli,
a sve smo znali
Sad kad sam sama,
otvaram ključem prazninu
i nalazim te opet
u mirisu kruha
Kad se probudim,
ja vjerujem da ćeš doći
Zora ima tvoje oči,
ptice imaju tvoje ime
U tvom glasu krije se dom,
u tvom osmijehu počinje vječnost
Ako si daleko,
moja nada putuje,
a nada je jača
od svih granica i godina
Ne govori mi sad o ljubavi,
ako još ne znaš krvariti!
Tvoje usne bile su oštrica,
moje srce bio je plamen
Sudili su nam,
rekli da smo krivi,
ali mi smo bili jedina istina
I kad si otišao,
ostavio si mi pepeo.
A znaš li, ljubavi –
pepeo je jači od kamena,
jer pamti vatru
***
Završna riječ:
"U meni su svi glasovi, a ipak su svi moji Jer poezija nije samo riječ — ona je disanje duše kroz tuđe oči. Ako se prepoznaš u nekom od ovih stihova, to znači da smo isti — da smo jedno."
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.