O nama

četvrtak, 26. lipnja 2025.

Mariuja Aleksić | Kosta Jovanović

 

Dragi Kosta,

Pišem ti ovo pismo 

U tebi se budi moje novo ja

Moje staro je zaspalo i ne želim nikad više da ga probudim

Moja nova plava pižama 

Piše pismo mojim starim haljinama

Kosu sam isekla i neću više da je gledam

Ništa dobro meni nije donela

Promenila sam boju očiju 

Govorim nemačkim jezikom 

Moj rodni grad je sada negde na Grenlandu 

Slika moje kičmene moždine stoji na mom ekranu

Stari Limijer mi je poslao skrinšot

Rekao mi je da čuvam uspomenu i u modroj zori

I dok padaju kiše

I sunce prži moje neme usne

I vetrovi šibaju i lome mi naočare

Uvek nek stoji tu

Slušam starijeg brata i pitam gde je mlađi

Kaže otišao je da popije kafu

I ja znam 

Ja dobro znam da je to istina


Nema komentara:

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.