Zoran Gavrilović | Rašireni prsti

Ostavio sam srce na podu

kao miša na navijanje.

Četiri kuta prašine

i nitko ne zna gdje je rupa.

Mačka je zaspala.

Sunce je danas jako

i kupa se u mačkama i ljudima.

Moj nos je gore, na vrhu,

ali povijest se ponavlja.

Idem brojati

koliko mi pijeska stane

u raširene prste.