Oto Kraml | Vatreni Dnevnik nad Omišem

Večernje vijesti donose slike apokalipse. Tamo gdje se goli kamen Mosora obrušava prema Cetini i moru, noć je postala žarkocrvena i opasna. Gledam u ekran, a u misli mi se uvlači pucketanje suharaka, težak hod kroz dim i lica ljudi koji stoje između stihije i domova. Riječi se u glavi petljaju od težine prizora. Pod dojmom viđenog, nesvjesno zapisujem nestandardni oblik riječi s dvostrukim „r” – požrtvornost. Ta lingvistička zgoda otkriva nevjerojatnu pjesničku sudbinu: u prvoj varijanti riječ s dva „r“ djeluje oporo naglaskom na samu stihiju i fizički napor, dok u drugoj s jednim „r“ kao da donosi katarzu, ponos i ljudsku vrlinu. Shvaćam da ta greška zapravo zvuči kao samo pucketanje i težina vatre, dok ispravni, standardni oblik iste riječi unosi uzvišeni mir i ljudskost. Tako iz nemira nastaje ovaj diptih – slika same borbe i spomenik ljudskom duhu.

Te dvije pjesme se razlikuju u samo jednom slovu, a eto mogu imati zanimljivu funkciju lica i naličja iste drame.

I.
vatrogasci i
nadljudska požrtvornost –
neviđen požar

II.
vatrogasci i
nadljudska požrtvovnost –
neviđen požar

______________________________________________________

Napomena:

Požrtvornost – Nije ispravno. No u govoru se može ponekad čuti zbog miješanja s riječima poput izvornost i sl. U poeziji (pogotovo u ekspresionizmu) takvi se oblici opravdavaju pjesničkom slobodom.