S jutrom otvara se duboki zdenac oka, zažubori iz tmine što u čovjeku rovari, barjaci noći još u vrevi jutra strše, pusti, kretanje je prirodno stanje iako jednom sve stane, gine, zemljici pada. Utjelovljena nježnost zna biti gruba kada još dublje u neuhvatljiv suton tone, blaženo jutro život u ruke, u oči vraća, parkovi žamorom se hvale, noge ne broje korake kada večernje šetnje ožive. Da se vratiti u bolju varijantu sebe kroz iglene uši proći i zaplesati tango na izvoru života.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.