Filip Hanžek | Lorena Galeta: Poezija koju svatko treba okusiti

Recenzija zbirke poezije Karmički dugovi autorice Lorene Galeta. Ako postoji jedan pridjev koji može opisati poeziju Lorene Galeta, to je pridjev jedinstvena. Lorena Galeta je pjesnikinja koja ima jedinstven i neponovljiv stil pisanja i poetskog izražaja, koji postaje trajno prepoznatljivim od trenutka kada se čitatelj s njime upozna. Kada bih ja dobio zadaću među desecima anonimnih poetskih uradaka prepoznati jedan koji je proizašao iz pera ove pjesnikinje, uvjeren sam kako bih ga prepoznao odmah. Budući da sam od ranije upoznat s Loreninim opusom, čitajući njezinu najnoviju zbirku poezije Karmički dugovi, bilo je nemoguće njezin sadržaj ne promatrati kroz prizmu mojeg općeg znanja o radu ove pjesnikinje. Doduše, rekao bih da to opće znanje ovu zbirku čini još dojmljivijom i upečatljivijom. S Loreninim sam se radom prvi put susreo znatno prije no što sam imao čast tu autoricu osobno upoznati, na njezinoj Facebook stranici NA KRILIMA SNOVA, nazvanoj po njezinoj prvoj objavljenoj zbirci. Ono što me je izvorno zainteresiralo za njezin rad bile su ilustracije koje ona znakovito prilaže uz svaku pojedinu pjesmu. Te ilustracije gotovo beziznimno prikazuju gotičke motive, koji plijene pozornost svojom tajanstvenošću i mračnim paletama boja, što sadržaj Lorenine stranice već na prvi pogled čini privlačnim i intrigantnim, barem entuzijastima za gotičku estetiku poput mene. Kada sam počeo i čitati pripadnu poeziju, spomenute ilustracije stvarale su mi viziju autorice kao zagonetne žene pod nekim dugim prozračnim crnim velom, kako te stihove recitira u nekom misterioznom gotičkom interijeru. Ono što čitav opus ove pjesnikinje čini toliko jedinstvenim, pa tako i zbirku Karmički dugovi, prije svega su iznimno neobične kombinacije riječi, sintagme nimalo nalik i kojima s kojima sam se ikada susreo, kao pisac ni kao čitatelj, u čitava dva desetljeća svoje prisutnosti u književnim vodama. 

Kada god pročitam njezine stihove poput “Kada tetraedarskim bespućima- štura nevolja, krtu sujetu doziva.” (iz pjesme Litica sunovrata), "Iza buktinje, nepenthe proviruje- zida arsenom natopljene bukete" (iz pjesme Disproporcije enigmatike), "Slijeva ganglije neurona- razapetih noćnih silueta." (iz pjesme Cirkulacija bolova) ili "Jeca lila grmljavina, fobijom demolirana" (iz pjesme Sutonska), zapitam se odakle autorica crpi inspiraciju za takve uistinu nevjerojatne pjesničke slike. Još jedan znakovit 'sastojak' Loreninog stvaralaštva jest česta uporaba posuđenica (riječi poput indolentna, minuciozne, pa čak i nekih neformalnijih poput prebukirane), nekad čak i riječi i izraza izravno preuzetih iz drevnih jezika (primjerice starogrčka riječ nepenthe koja se provlači kroz više pjesama ili latinske fraze poput ad acta, corpus delicti ili tabula rasa), čije značenje možda neće svakom čitatelju biti poznato. Mjestimično su prisutni i arhaizmi iz hrvatskog jezika (besjede, negda, sveudilj). Kroz svoje bavljenje književnošću susreo sam se s kritičarima koji izražavaju neodobravanje takve prakse u pisanju poezije, no kada je riječ o Loreninim radovima, ja bih se naprotiv usudio reći kako takve riječi i izrazi pridonose jedinstvenosti i upečatljivosti njezinog stila i pjesničkog izražaja, kako otkrivaju zadivljujuće širok i prostran vokabular kojim ova pjesnikinja barata. Uz to, rekao bih da te manje poznate riječi i izrazi njezinim pjesmama daju dodatni sloj misterioznosti; meni je čak tijekom čitanja bilo zanimljivo povremeno se poslužiti Googleom kako bih odgonetnuo značenje nekog stiha, a pritom i trajno naučio neku novu riječ. Također je zanimljivo primijetiti kako ova pjesnikinja u svojem radu neobično kombinira terminologiju iz širokog spektra područja – od religije, mitologije, povijesti, ezoterije i okultizma preko psihologije, medicine, fikcije, matematike, znanosti i tehnologije pa čak do sudstva i kriminalistike. Jedan od primjera što sam upamtio jest pjesma Uvenuća, gdje se psihološki pojam disocijacija veže uz motiv ruže; kao čak udarniji primjer spomenuo bih pjesmu Polarizacija, u kojoj se istovremeno pojavljuju motivi oružja i duhovne intervencije, ili Ispaćene šarenice, gdje se istovremeno pojavljuju biblijski i sudski motivi. Inače je nezamislivo da se sva ta naizgled nespojiva terminologija može uklopiti u neku gotičku atmosferu i estetiku riječi, ali Lorenino pero je poput čarobnog štapića koji to na njezin specifičan način uspijeva postići. U ovoj zbirci bilo mi je posebno zanimljivo primijetiti kako se pjesme koje iznose kristalno jasnu poantu isprepliću s onim apstraktnijima, s djelomično jasnima, s višeznačnima, s onima skrivenog značenja, s onima u kojima svaki čitatelj može pronaći vlastito unikatno značenje, pa čak i s onima gdje je značenje nemoguće odgonetnuti. Također ima mnogo pjesama čija su značenja generalno jasna, iako se sastoje od apstraktnih zasebnih izraza. Također je zanimljivo kako se neke pjesme izvan šireg konteksta doimaju apstraktnima, ali uz upoznatost s nekima od okolnih pjesama u zbirci (ili uz osobno poznavanje same autorice i njezinog života) postaju jasnijima. Razumijevanje brojnih pjesama olakšava i nekolicina kratkih proznih tekstova sadržanih u zbirci. Spomenuti tekstovi najčešće su ispovjednog karaktera, napisani jasnim i lako razumljivim vokabularom, putem kojih pjesnikinja upoznaje čitatelja s vlastitim životnim (nerijetko bolnim i traumatičnim) iskustvima iz kojih crpi inspiraciju za znatan dio svojeg opusa. Uključivanje takvih tekstova prilično je neobičan odabir za knjigu u kojoj inače prevladava poezija – ali već smo utvrdili da neobičnosti za ovu pjesnikinju nisu neobična pojava. U tim proznim tekstovima, posebno mi je fascinantna otvorenost kojom autorica, unatoč introvertnoj osobnosti koju u jednom od tih tekstova navodi, dijeli neka od svojih najbolnijih životnih iskustava sa svakim čitateljem koji uzme ovu knjigu u ruke. Istovremeno, među proznim tekstovima ima i onih koji se mogu smatrati pjesmama u prozi – tekstovi poput Propitkivanja, ili meni osobno još draži primjer, Medenoj pčelici – iznimno topla pjesma u prozi kojom autorica izražava ljubav prema svojoj mlađoj kćeri Melissi. U toj pjesmi posebnu mi je pozornost privukao odabir naslova; dok se prosječnom čitatelju taj naslov može doimati kao tek uobičajeni nadimak iz dragosti, oni koji prate Lorenine objave na društvenim mrežama znat će kako se naslov zapravo odnosi na samo podrijetlo imena Melissa, čije je izvorno značenje medonosna pčela. Redoslijed kojim se određene teme (poput blagdana, rođendana, sudskih događanja, a povrh svega Melissino rođenje) provlače kroz zbirku otkriva kako su pjesme poredane kronološkim redoslijedom kojim su izvorno napisane. Taj kronološki redoslijed značajno pridonosi kvaliteti ove zbirke, time što otkriva činjenicu da su brojne pjesme napisane pod izravnim utjecajem autoričinih stvarnih emocija u danom trenutku – što također daje dojmljiv uvid u njezin tok svijesti i emocionalni rollercoaster tijekom duljeg perioda pisanja. Nerijetko se u zbirci mogu pronaći kraći nizovi pjesama slične tematike, nakon kojih fokus prelazi na drugu temu koja je zatim u danom vremenu zadobila centar autoričine pozornosti – a u skladu s time mijenja se i dominantno raspoloženje i emocije oslikane u dotičnom dijelu zbirke. Tako primjerice, nakon kraćeg niza tmurnih i mučnih pjesama o propalom braku može uslijediti niz toplih i ugodnih radova o autoričinoj ljubavi prema njezinoj djeci. Također se mjestimično pojedini pojmovi provlače kroz dvije ili više uzastopnih pjesama, nakon čega gube prominentnost – primjerice, riječ snop koja se spominje u pjesmama Gotički mortaliteti i Određeni intervali, nakon kojih se u ostatku zbirke više ne pojavljuje.

Zanimljivo je primijetiti kako su pjesme koje sadrže više poetskih izraza često apstraktnije, dok one s jasnim značenjem najčešće sadrže manju količinu metafora. Neke su čak pisane gotovo razgovornim stilom, što se na prvi pogled može pogrešno pričiniti kao nedostatak uloženog truda u umjetnički izražaj, no takve pjesme zapravo itekako imaju svoju ulogu i funkciju u zbirci. Naime, upravo neke od tih pjesama s manje pjesničkih motiva otkrivaju skrivena značenja nekih apstraktnijih, u kojima autoričine pjesničke vještine dolaze do izražaja u svojem punom sjaju, u kojima bi značenje inače bilo skriveno pod velom njezine ikonično misteriozne pjesničke majstorije. Ipak, ono što Loreninu poeziju uistinu čini vrijednom čitanja jest širok spektar emocija i raspoloženja koja ona tim svojim jedinstvenim slikarstvom riječima dočarava čitatelju. U znatnom dijelu pjesama prisutna je mračna atmosfera, a nerijetko su i vedra stanja prikazana nokturnalnom estetikom. Česta je i pojava autoričine omiljene ljubičaste boje, što je neobičan izbor u poeziji gotičkog žanra, ali ova pjesnikinja je tu boju uspjela prikladno ukomponirati u svoj ikonični pjesnički izražaj. Sve pjesme koje bi se mogle svrstati u ljubavnu tematiku nažalost govore o propalom braku. Te pjesme nisu među onima u kojima se može klasično 'uživati', no upravo je to jedan od pokazatelja autoričinih pjesničkih vještina i ono što dotične radove čini vrijednima čitanja. Lorenin ikonični vokabular svakom čitatelju omogućava osjetiti psihološki kompleksne, srceparajuće razumljive, te iznad svega nedvojbeno stvarne emocije koje je ona proživljavala tijekom pisanja, koje vrijeme očigledno ne uspijeva izliječiti – bolno previranje ljubavi i mržnje prema bivšem suprugu, od kojega se osjeća duševno i tjelesno povrijeđeno i iznevjereno, uz kojega je bila žrtva nasilja čije posljedice još uvijek osjeća, a za kojime jedan dio nje unatoč svemu još uvijek tuguje. Ipak, te mučne pjesme isprepliću se i s onima dijametralno suprotnog ugođaja – s onima u kojima prevladava toplina i vedro raspoloženje, što ih čini znatno ugodnijima za čitanje od prethodno spomenutih. Ta zadivljujuća unija suprotnosti svjetla i tame u poetskom izražaju ove pjesnikinje otkriva svestranost njezinih pjesničkih vještina, njezinu nevjerojatnu sposobnost poetskog oslikavanja neizmjerne palete emocija, od uznemirujuće mračnih do onih najljepših koje ljudski um može pojmiti. Ove vedrije pjesme pretežno su posvećene autoričinoj djeci, starijoj Larissi i malenoj Melissi, prema kojima je u tim pjesmama izražena prelijepa majčinska ljubav i zaštitnički majčinski nagoni. U dotičnim pjesmama može se osjetiti kako je majčinstvo postalo autoričin izvor svjetlosti u tami koja je okružuje, kako je u posvećenosti svojim kćerima ona ponovno pronašla izgubljene životne radosti. Vjerojatno najupečatljivija prekretnica ugođaja u zbirci događa se upravo nakon pjesme Čistokrvna, koja govori o Melissinom rođenju, kojom započinje jedan niz pjesama primjetno, kontrastno vedrijih od većine prethodnih.

Još jedna finesa koja rad ove pjesnikinje čini neuobičajenim i nesvakidašnjim jest povremeno spominjanje osobnih imena, što ponajviše dolazi do izražaja upravo u tim pjesmama o njezinoj djeci. Nije u svakoj pjesmi izravno rečeno kome dotična imena pripadaju (primjerice u pjesmi Melissa, stihovi "Mlađa si sestra, prinova -koju i Larissa obožava.",), što je još jedan primjer situacije u kojoj se neka pjesma ne može u potpunosti čitati izvan konteksta, već je za razumijevanje svakog stiha potrebno određeno znanje o autoričinom životu – koje se doduše lako stječe čitanjem drugih pjesama i tekstova unutar iste zbirke. U tim vedrim pjesmama, fokus je katkad na specifičnim događanjima poput blagdana, rođendana i krštenja. Tu posebno vrijedi spomenuti pjesmu Rođendanske strofe, koju si mogu zamisliti otisnutu u knjizi s ukrasnim početnim slovom svake strofe; naime, pjesma je pisana u svojevrsnom akrostihu, gdje početna slova prvog stiha svake strofe tvore ime njezine starije kćeri kojoj je pjesma posvećena. Također je zanimljivo primijetiti kako čak i te vesele blagdanske pjesme sadrže male primjese autoričinog znakovitog gotičkog pjesničkog izražaja (primjerice u pjesmi Ljubičasta šansona), ali i suptilne reference na njezin osobni život; primjerice, u pjesmi Uskršnje anegdote, poznavanje šireg konteksta otkriva kako se stihovi "Svjetlucava zora sviće, majku s kćerima zove.." odnose upravo na autoricu i njezine kćeri. Od ostalih tema vrijedi spomenuti i pjesme duhovno-religiozne tematike, u kojima postoji zanimljivo ispreplitanje nekoliko različitih podtema. Dok neke obrađuju klasičnu vjersku tematiku molitve i štovanja, neke pak neočekivano opisuju autoričina neugodna iskustva s pojedinim osobama iz crkvene zajednice. U ponekim pjesmama autorica vrlo doslovnim i eksplicitnim vokabularom kritizira licemjerje pojedinih pripadnika današnjih religijskih zajednica, pri čemu često ne izostaju ni mračne pjesničke slike karakteristične za njezin stil. U zbirci je prisutna i općenitija kritika licemjerju, katkad apstraktnije prikazana, primjerice kroz biblijske metafore u pjesmi Određeni intervali. Posebno mi je dojmljivo što taj problem licemjerja u religijskim krugovima uočava ni manje ni više nego sama ova pjesnikinja, osoba koja je i sama vjernica i aktivan član crkvene zajednice.

Inače, čak je i u toj duhovno-religioznoj tematici prisutna autoričina već utvrđena unija naizgled nespojivih suprotnosti. Tako neke pjesme govore o paranormalnim iskustvima, koja pjesnikinja nerijetko pripisuje upravo neprijateljski nastrojenim pripadnicima religijske zajednice, dok neke pak govore o pronalaženju utjehe, mira, duhovno-emocionalnog iscjeljenja i osobnog boljitka u vjeri. U tom mi je kontekstu posebno zanimljiva pjesma Nadrealistična, svojevrsna self-help pjesma koja sadrži stihove "Ne smiješ se umanjiti nikada, nego biti što jesi, nesavršena." Taj mi je distih posebno dojmljiv i poučan, te ga smatram dostojnim citiranja i izvan pjesničkih krugova. Među religijskim pjesmama još mi je posebno interesantna pjesma Statičnosti, koja opisuje autoričino divljenje crkvenoj arhitekturi. Ono što me se u toj pjesmi posebno dojmilo je odsutnost spomena autoričinih inače poznatih vjerskih uvjerenja, umjesto kojih je fokus isključivo na impresioniranosti samom vizualnom pojavom crkvene građevine, čija estetika iz umjetničke perspektive generalno zadivljuje čak i brojne ateiste. Općenito mi je intrigantno što ova pjesnikinja čak i kroz kršćansku tematiku provlači svoje klasične pjesničke slike mračnije estetike (primjerice u pjesmi Retrogradno, gdje su upravo religijski motivi prikazani gotičkim pjesničkim izražajem); dok brojni kršćani takvu estetiku smatraju nespojivom sa svojom vjerom, Lorena opet pronalazi svoj jedinstveni način kako dvije prividne suprotnosti ujediniti u umjetnički funkcionalnu cjelinu. A religiozni motivi u manjoj se mjeri pojavljuju i u nekima od pjesama u kojima dominira psihološka tematika, koju također ovdje vrijedi spomenuti. Pjesme koje opisuju autoričina unutarnja stanja najčešće su iznimno mračne atmosfere i turobnog ugođaja – katkad čak jezive i uznemirujuće za čitati, kad zastrašujuće živopisno prikazuju stanja poput trajnog učinka silovanja na duševno zdravlje (kao u pjesmi Grabežljivci), a ne zazire ni od povremenog prikazivanja suicidalnih ideacija (primjerice u pjesmi Kriteriji). U tom kontekstu htio bih posebno istaknuti pjesmu Mučni događaji, koja mi je bila možda čak najimpaktnija pjesma takve tematike u ovoj zbirci. Ova se pjesma ističe po tome što je jedna od rijetkih u kojoj pjesnikinja govori u prvom licu, ali ne iz vlastite perspektive. Naratorica se obraća osobi koja je pretrpjela mučenje i silovanje, a tu osobu naziva (vjerojatno metaforički) svojom kćeri – što uz poznavanje dotadašnjih pjesama u zbirci snažno upućuje kako je autorica zapravo pisala o samoj sebi, iz perspektive druge osobe. Distih "Ruku mi pruži- ka svjetlu hodi" implicira da je u pitanju pokojna osoba, čiji identitet ostaje neizrečen. Koliko su pjesnički prizori u ovoj pjesmi mračni i potresni, toliko je pjesma tajanstvena jer nameće pitanje iz čije je perspektive pisana – iz perspektive duše pokojnog pretka, možda sveca ili anđela čuvara, ili neke osobe čiji identitet se ne može ni naslutiti. 

Inače, neka od autoričinih unutarnjih stanja neizbježno su dočarana i u već spomenutim pjesmama o propalom braku, no ima i onih u kojima uzrok opisanih stanja poput anksioznosti, depresije ili promjena raspoloženja nije eksplicitno izrečen. Pjesnički motivi u tim pjesmama iznimno su snažni, te se u nekima od njih može pronaći svatko tko je na vlastitoj duši iskusio bol sličnu autoričinoj. Tu bih istaknuo pjesmu Anima sola, u kojoj tematika zagrobnog života vjerojatno služi kao metaforički prikaz Loreninih stvarnih, živih emocija. Ipak, čak i među pjesmama ove tematike prisutna je jedna zraka Sunca koja proviruje kroz oblake, autoričin klasični kontrast u vidu pjesme Spoznajni pigmenti, kojom ona nasuprot svoj tami izražava nadu u bolje sutra. Neke od tih pjesama psihološke tematike upućuju kako su autoričina turbulentna duševna stanja nerijetko uzrokovana međuljudskim konfliktima, ne samo s bivšim suprugom, već također s pojedinim drugim osobama u njezinoj okolini. Dotični konflikti također su jedna od tematika karakterističnih za opus ove pjesnikinje, što bih čak nazvao jednim poetskim žanrom jedinstvenim za Lorenu Galeta, budući da se nikada ranije nisam susreo s takvom tematikom u poeziji. Neki od takvih radova prikazuju neprijateljske odnose implicitno i apstraktno, Loreninim klasičnim pjesničkim izražajem (poput pjesme Danteove razine, ili Karmički dugovi po kojoj je sama zbirka dobila naslov), no također ima nekih koje smatram uistinu neobičnim pjesničkim izborom, specifičnim upravo za ovu pjesnikinju – nekih koje eksplicitno opisuju ne samo osobne konfrontacije, već i sudske procese (često s naglaskom na nepravde u pravnom sustavu, primjerice u pjesmama poput Vizualna komponenta ili Lažljive, bjedničke izjave), što te pjesme svrstava među one već ranije spomenute, pisane gotovo razgovornim stilom s reduciranim književnoumjetničkim izražajem. Taj stil doduše ne umanjuje intenzitet emocija koje dotične pjesme prikazuju; za neke od njih vrlo je vidljivo kako su napisane u afektu, kako su nastale kao trajno vidljivi i čitljivi izljev autoričinih burnih emocija u danom trenutku (što je izravno potvrđeno u nekima od proznih tekstova). Katkad je prisutno već ranije spomenuto kritiziranje licemjerja (primjerice u pjesmi Karnevalska farsa), a u pojedinim pjesmama autorica čak ne zazire ni od uvreda upućenih neprijateljima – što je (unatoč uvriježenom pravilu o apsolutnoj pjesničkoj slobodi) vrlo rijedak i zadivljujuće hrabar odabir u pisanju poezije. Za neke od tih pjesama čak bih se usudio istaknuti da sadrže određenu dozu humora. Taj humor možda izvorno nije bio autoričina namjera, no ipak povremeno bude teško ne nasmijati se kreativnosti koju autorica pokazuje u izboru riječi kojima opisuje pojedine svoje neprijatelje. Kao najsnažniji primjer naveo bih pjesmu Paklena maćeha, čiji si tekst mogu zamisliti uglazbljen kao kvalitetan polukomični diss track. No iako se takav sadržaj može doimati neozbiljnim, po mišljenjima nekih možda čak neprikladnim u zbirci inače ozbiljne poezije, ja bih se usudio reći da smišljanje takvih tekstova također zahtijeva određen talent te da snažno odudaranje takvih pjesama od onih poetičnijih kojima ova zbirka generalno obiluje samo dodatno naglašava svestranost autoričinih spisateljskih vještina. U zbirci se u tragovima pojavljuju i teme poput tjelesnih zdravstvenih problema, politike i teorija zavjere, feminizma, ljudskog morala, filozofije i slično – ali ono što bih ovdje htio posebno istaknuti je tematika tugovanja za preminulim članovima obitelji. Iako je ta tema u ovoj zbirci obrađena samo u trima pjesmama (Počivalište, Tihi trinaesti četvrti i Prvi nebeski), posvećenim autoričinom pokojnom ujaku i pokojnoj baki, smatram da te pjesme zaslužuju posebno priznanje, za zorni i živopisni način na koji čitatelju prenose te njezine potresne emocije. Osobno mi je najdirljivija od tih bila pjesma Tihi trinaesti četvrti, posvećena baki koja je preminula sedam godina unazad; ono što dotičnu pjesmu čini toliko snažnom i potresnom su stihovi "Pokušavam se othrvati- ali snovi me zovu k tebi.", koji sadrže ne samo intenzivnu tugu unatoč vremenu koje je prošlo, već i pomalo zastrašujući izraz priželjkivanja vlastite smrti. U nekim pjesmama postoji i ispreplitanje više tematika. Neka od njih relativno su očekivana, poput ispreplitanja psiholoških tegoba s religijskim motivima (u pjesmama poput Umni spektri i Apokaliptična), dok u nekim slučajevima ova autorica ponovno pokazuje da neki motivi nisu nespojivi kako se površinski možda doimaju. Naime, neke pjesme sadrže neočekivanije preokrete, poput prijelaza iz pejzažne tematike u psihološku (u pjesmi Litica sunovrata), miješanja pejzažne tematike s mitološkim motivima (u pjesmi Gospođa zima) ili prijelaza iz poetskog opisa kristala u apstraktan prikaz sudskih procesa (u pjesmi Svi svjetlosni spektakli). Ipak, možda je čak najdojmliviji primjer pjesma Smaragdna, koja započinje tmurnim ugođajem uzrokovanim rizičnom trudnoćom, koji zatim biva naglo zamijenjen toplim izrazima ljubavi prema novorođenoj bebi. Ipak, kad bih bio pitan da izaberem meni osobno najdražu pjesmu u ovoj zbirci, izabrao bih pjesmu Veličanstvenosti. Možda je ironično što me je Loreninom radu izvorno privukla njezina mračna gotička estetika, a u ovoj me se zbirci najviše dojmila pjesma koja je upravo suprotno od toga – pjesma koja je predivan iskaz autoričine ljubavi prema kćeri Larissi. Stihovi poput "Volim te od neopisivosti, do galaksije zahvalnosti." ili "Kćeri, blještava nedužnosti- ponosna sam majkom ti biti." čine ovu pjesmu vjerojatno najsnažnijim, najtoplijim i najljepšim primjerom kontrastne svjetline usred tame i čiste, neukaljane ljubavi usred patnje.

Osim jedinstvenog poetskog sadržaja, rad ove pjesnikinje također ima i svoju prepoznatljivu strukturu. Svaka pjesma u ovoj zbirci sastavljena je od različitog broja distiha (na što čak postoji izravna aluzija u pjesmi (Ne)abrazivna), gotovo beziznimno pisanih slobodnim stihom – bez onog, u poeziji inače gotovo sveprisutnog, robovanja rimi, formi i ritmu. Taj pjesnički odabir u meni je čak probudio dozu nostalgije, podsjećajući me na vrijeme kada je moj vlastiti poetski izražaj bio slobodniji od potrebe za rimom nego što je danas. Rime su relativno rijetke i pojavljuju se nasumično, vjerojatno samo kada autorici tijekom pisanja spontano i neplanski sinu riječi koje se pukom igrom slučaja rimuju. 

Mjestimično su prisutne pojave poput rimovanja prvog stiha s naslovom, nagomilane ili isprekidane rime kroz dvije strofe, ili rimovanje drugog stiha jedne strofe s prvim stihom naredne. Zanimljivo je primijetiti i neobičan izbor ove pjesnikinje da više obraća pozornost na grafiku nego na ritmiku; stihovi unutar svakog distiha najčešće se ne podudaraju brojem slogova, ali su vizualno podjednake duljine. Uz to, mjestimično su prisutne zagrade koje omogućavaju dvojaka čitanja dotičnih stihova, čime se stvara neobičan poetski fenomen da neki stih dobije dva djelomično različita, katkad čak suprotna značenja – primjerice "Jesu li repertoari zakržljali dio opiranja (ne)stvarnosti?” u pjesmi Iznemoglosti. Po pitanju strukture, još mi je posebno privukao pozornost nesvakidašnji način na koji se ova pjesnikinja služi pjesničkom figurom opkoračenja; dio jedne misli ne prenosi se samo u sljedeći stih, već u čitavu sljedeću strofu (primjer iz pjesme Smaragdna, "U meni se pokrenula - fascinantna lavina. Sentimenata, detalja, inovativnih opažanja..") Općenito od pjesničkih figura, ova zbirka (kao i Lorenin širi opus) prvenstveno obiluje metaforama, prenesenim značenjima za čije je razumijevanje katkad potrebno znanje iz nekog izvanpoetskog područja. Za primjer bih naveo metaforu iz pomalo zastrašujuće mračne pjesme Srčana mana, "Stoga epitafe memoranduma taj lađar zbori, na rijeci Leta..", čije razumijevanje olakšava poznavanje grčke mitologije. Također sam uočio uporabu izrazito snažnih kontrasta u kojima pjesnikinja ujedinjuje dijametralno suprotne pojmove; primjerice, u pjesmi Ove misteriozne borbe, motiv neprijateljskih odnosa s pojedinim osobama isprepliće se s motivom ljubavi prema djetetu, dok se u pjesmi Crni anđeli usred mračnih motiva pojavljuju motivi Boga i djece, kao udarni kontrast mračnoj depikciji bračnih traumi. Od ostalih pjesničkih figura, autorica se relativno često služi zanimljivim oksimoronima ("hladnoća ju je grijala" u pjesmi Jesenske note ili "crno sunce" u pjesmi Lansiranje), personifikacijama (naslov pjesme Vrišteća formula), domišljatim sinestezijama ("Metalni okus alergija" u pjesmi Polarizacija), ali i lijepim usporedbama ("Djetinje, radoznale oči, kao zlatnici su u noći.." u pjesmi Antikviteti).

Znatan dio zbirke obiluje i već spominjanim, intrigantno mračnim pjesničkim slikama, koje općenito veći dio opusa ove autorice svrstavaju u gotički žanr. Kako taj žanr generalno krase meni osobno fascinantne kombinacije tame i ljepote, tako se čak i unutar takve estetike u ovoj zbirci može pronaći spektar raznolikosti – od horora ("Poodmaklo krvarenje, nestaje iz sadašnjice. Crnilo kao povlačenje- groteskom sije uzbune." u pjesmi Veličanje, “Mada izgubljeno, srce je dno- krvavo, oboljelo i unakaženo.." u pjesmi Retrogradno ili "Truplo puno emocija, ali davi me praznina.." u pjesmi Zemlja snova) do mračne ljepote ("Gustim velom pomračene, pak, gotički usredotočene." u pjesmi Nehotične magle, "Mjesečinom ogrnuti -snove su odsanjali." u pjesmi Parametri ili "Mjesečina sjaji, očarana- A kosa se vijori, dugačka." u pjesmi Okrznuta premijera).

One vedrije i toplije pjesme također imaju upečatljivu estetiku riječi, koja se očituje u pjesničkim slikama poput "rijedak dijamant sjaja" u pjesmi Melissa ili "Premila, krase te oči- Puno tamnije od noći." u pjesmi Veličanstvenosti. Ova druga pravi je primjer Lorenine vještine da vizualno tamnim prizorima katkad oslika i emocije čiste ljubavi i topline. Također bih se kratko osvrnuo i na naslove unutar zbirke, koji su također jedna od komponenti jedinstvenosti Lorenine poezije. Naslovi su beziznimno otisnuti velikim slovima, nerijetko stilizirani razmacima (varirajućih duljina) između pojedinih slova, katkad i uz specijalne simbole. Sadržajno se pak odlikuju svim kvalitetama koje sam istaknuo i za samu poeziju; u njima je nerijetko prisutna gotička estetika, neuobičajene sintagme, terminologija iz raznolikih područja i apstraktne pjesničke slike. Ponekim pjesmama upravo naslov otkriva značenje (primjerice u pjesmi Srčana mana), dok je u nekima povezanost naslova i sadržaja prepuštena interpretaciji čitatelja (primjerice u pjesmi Produktivna). Vezano za naslove, također mi je bilo zanimljivo uočiti pojedine izraze unutar ove zbirke, koje čitatelj upoznat s Loreninim ranijim radom može prepoznati kao namjerne reference na naslove njezinih prethodnih zbirki – primjerice "Ali kreira se sunovraćenje" (referenca na zbirku Sunovraćenje), "Elaboracija predsvijesti" (aluzija na zbirku Elaboracija podsvijesti) ili "Od šarmantnoga belzebuba" (aluzija na zbirku Voljela sam Belzebuba). Napravio bih i mali iskorak iz same ove zbirke te se osvrnuo na vizualni dojam korica dosad objavljenih Loreninih zbirki. Već prvi put kada sam imao čast držati kolekciju njezinih knjiga u svojim rukama, bio sam zadivljen umjetničkim dojmom tog niza apstraktnih umjetničkih slika koji mi se našao pred očima. Nasuprot očekivanjima koja može potaknuti mračna estetika ilustracija na njezinoj Facebook stranici, korice njezinih knjiga krasi raznolika i živopisna paleta boja – od za nju ikonično mračnih slika poput naslovnice zbirke Sunovraćenje, preko vizualno svjetlijih ali sadržajno tajanstvenih poput Retorike tišine, do potpuno svijetlih i vedrih poput Praskozorja dobrote. Kolekcija Loreninih knjiga pridonijela bi ljepoti apsolutno svake kućne kolekcije knjiga, zbog čega mi je iznimna čast posjedovati čitavu tu kolekciju na polici u vlastitom domu. Za kraj bih ponovio kako poeziju Lorene Galeta najbolje opisuje pridjev jedinstvena. Njezin je opus neobičan i neponovljiv, unikatan a istovremeno zadivljujuće raznolik, te iznad svega konzistentan i autentičan. Lorena je pjesnikinja koja ne pokušava postići da se njezin rad svidi svakome; ona piše dosljedno sebi i svojem književnoumjetničkom instinktu, te svakog čitatelja poziva da posjeti labirinte njezine umjetnosti i donese vlastitu presudu. Ipak, mene je osobno njezino stvaralaštvo oduševilo, iz svih razloga elaboriranih u ovoj recenziji, stoga smatram da mu svatko treba barem dati priliku; smatram da je njezin rad poezija koju svatko treba okusiti.