( POETSKI MANIFEST )
Globalno: Čovječanstvo je u neredu. Nered je, gotovo, svugdje oko nas.
Naše znanje, kultura, uvjerenje ... postoji, ali sve se više odvaja od naše svijesti o cjelini, zajedništvu, kolektivitetu i neosporno od ostvarenog individualiteta.
Često, sami smo u masi koja nas okružuje. Propitujemo zajedništvo čiji smo dio ... ali mali dio, ma koliko da si značajan. I 'oni' koji 'umišljaju' svoj značaj i veličinu – djela i povijest ih kompromitiraju.
Zašto je tako?
Što učinili da se opstane, živi i preživi?
Taj prvi korak i napor su važni. Najvažnije je odlučiti se.
Što odlučiti i kamo krenuti?
Krenuti prema 'onome drugom' i 'drugačijem' ... jer i ja sam za onog drugog 'drugačiji' ma kako mu sličan bio i ma koliko nas 'zajedničkog' povezivalo. Nije dovoljno pružiti ruku – treba i pogledati onog 'drugog' i 'drugačijeg'. Ako ga dobro pogledate vidjet ćete sebe, ili se, kakvi ste bili nekad', kakvi ste sada i kakvi biste željeli biti. I onda krenite...Kao slijepac koji zna da će progledati ako to bude želio i htio. I tada mnogo toga vidjet ćete. I slušajte. Zamrli kada se bude prvo čuju, pa razmišljaju o onome što čuju, te progledaju i vide ne ono ne što bi željeli da vide – već ono gdje su, s kim su...A poslije shvate kako i zašto su tu.
Prije no zamrem vidim svoje strahove,
osjetim svoje boli,
i proživim svoja sjećanja kao pred smrt?
Zato što znam da ću se ponovo roditi
i osloboditi
svojih strahova, boli i sjećanja.
I pitam se, pitam,
jesu li to samo sjećanja,
... na strahove i boli?
Stoga se ponovo,
ponovo propitujem,
budim pa osluškujem,
i razmišljam što ću da osjetim,
i vidim kada se ponovo rodim.
Da, tada sam zamro,
a danas sam se rodio.
da bi od sutra živio i planirao.
Kako živjeti,
kako kao jedinka preživjeti,
a zajedno bolji svijet stvarati...?
I onda krenuti,
te znati kamo ići,
slobodan daleko stići,
pa dalje - dalje ići.
Ići, ići...
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.