Na prozoru
iza staklenih zavjesa
više nitko ne proviruje.
Na trgu
igru s djetinjstvom prekida žena
obučena u sjene dubokih podočnjaka.
Prostor vodi vrijeme
u mirisnu tišinu ispod kamena
među san tijela oproštenog od duše.
Tješimo se zahvaljujući
na drugoj prilici bez ledenih suza
u jutarnjem svjetlu na kraju puta.
Oko nas bojažljivi lahor
zlostavlja vlati trave
i pjeva o malom lijesu u koji je stao
veliki čovjek.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.