Tamara Pantović | Kao autentičan glas savremene crnogorske književnosti, Tamara se fokusira na teme identiteta, gubitka i unutrašnje snage

 

BIOGRAFIJA:

Tamara Pantović je crnogorska arheološkinja, pjesnikinja i esejistkinja. Rođena je u Kotoru, odrasla u Herceg Novom (porodica Grbić), a danas živi i stvara u Beranama. Njen rad predstavlja spoj naučne discipline i duboke, introspektivne književnosti.

Naučni rad i arheologija:

Diplomirala je arheologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Njen doprinos crnogorskoj nauci verifikovan je uvrštavanjem u Leksikon arheologije Crne Gore u izdanju Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU). U stručnim bazama i na Wikipediji, njeni naučni radovi su zavedeni pod prezimenom Lazarević, pod kojim je završila studije i započela karijeru.

Književni identitet i digitalni trag:

Kao autentičan glas savremene crnogorske književnosti, Tamara se fokusira na teme identiteta, gubitka i unutrašnje snage.

• Autorska djela: Autorka je zbirke poezije “Sjene naših sjena”. Njen kultni esej “Ja nijesam moja kosa” objavljen je na portalu Montenegrina.net.

Međunarodna prisutnost: 

• Njena poezija je uvrštena u svjetsku antologiju na Amazonu (urednica Ligia Wahya Isdani) https://www.amazon.com

•  Aktivno objavljuje na engleskom jeziku na prestižnom sajtu All Poetry (AllPoetry-Classic) pod profilom besherat.

• https://allpoetry-classic.com/besherat

• Blog i saradnja: Centralno mjesto njenog digitalnog izražavanja je blog Besherat (Sve ono što sam ja),

• https://besherat.blogspot.com/ đe piše pod konceptom “društveni autista”. Takođe je saradnica magazina P.U.L.S.E i portala Avlija.me.

• Pjesme su joj objavljene u fanzinu “ Librarion”.

• Dobitnica je prve nagrade za najljepšu ljubavnu pjesmu u Mrkonjić gradu.

• Učesnica je Međunarodnog susreta mladih “ UrLik Grupa za razvoj kulturnog aktivizma” u Subotici.

• Pjesme su joj objavljene u Balkanskom zborniku pod nazivom “ Vatro sviraj”.

   Kulturni doprinos u Crnoj Gori:

• Učesnica je važnih kulturnih manifestacija poput “Večeri crnogorskog ženskog pjesništva” u Nikšiću.

• Učesnica je manifestacije „Poetskom riječju – stop nasilju nad ženama“, koju je organizovala Slavka Klikovac u Plavnici.    

I tek tako kažem i razmišljam         

Ne trebaju tebi ljušture od žena

da se oko njihovih tuga svijaš,
ni emotivni otpaci s tuđega stola
sitne mrve nečije tuđe sreće,
ni novi zanos, tračak nade rođen
koji bi vratio vjeru da ipak postoji
i lijepo i ružno,
jer sve bi mogao izmaštati
ako u tebi dovoljno snova ima.

Ova ura potonja i kiša i zima,
novo će jutro iznjedriti
i ti ćeš znati da isto sve će biti,
ni pedalj da se pomakne od sna
od jave još teže, gusto sabijene,
odavno samoćom otrovane riječi
biju, biju damarima, još jače ako ćutiš,
ako tajnu kriješ grleći je ljubomorom,
oko sebe zaplićeš mreže u koje si
dobrovoljno upao, ne rođenjem
nego svojim izborom, sviješću, jasno
i bez straha, i miruj, miruj sad tamo,
ne pomjeraj sijenku neko će je pogledom zalediti,
ne pomjeraj misao, umrtvi osmijeh
za sreću koju će neko drugi otkriti.