Rikard Dimić | Žensko srce

majka

u toplu jastuku sniva

kakve imat ćeš oči

ime tvoje doziva

od tvoje prve noći

uz tebe uvijek bude

i kad sam nećeš biti

i kad od nje ti odeš

svoje gnijezdo sviti

doziva te u rodni dom tamo

da ju ponekad pozdraviš samo

žena

od tog poljupca prvog

srce ima na tvom dlanu

dok te ne nose mrtvog

ili rastvoriš joj ranu

uz strasti i radosti

i snage vaše poletne

kroz dane mladosti

do starosti sjetne

bila pruga ili kolosijek

slike ljubavi viđat ćeš uvijek

kćer

najvoljenije oči

s malom crnom pjegom

svu ljubav istočiš

prema biću njenom

tebi suza kane

kad misao svane sveta

da u zagrljaj joj stane

sva ljubav ovog svijeta

za najmanju stvar ti joj se divi

sa ponosom gledaj kako živi

muza

srest ćete se jednom

u nestvarnoj noći

ona će srcu žednom

kao anđeo doći

očke bljesnu u ledu

srce joj izgara

kao pčela u medu

posve te očara

izranjavan ljubavlju i tugom

pjesme joj niži jednu za drugom

srodna duša

u blizini kad nisi

krug sjete te okruži

svjetlost ruke pruži

znam da sa mnom si

blizu il daleko nebitno je

jedna duša iako smo dvoje

kad sve mine

kad nestane boli

upamti:

ne izdaj nikad

srce što te voli