Među rebrima noći popucale
Rijetke tetive mraka,
Dok zora srče prve zrake svjetla
Grgoljeći odlazeće snove,
Budim se.
Danas sam odlučio izbaciti sve
Suvišne onomatopeje iz govora,
I sva jata riba skupiti u jedan
Ocean.
Tužan sam jer je dan otuđen:
Na meni zakopčan džemper sjete.
A baš danas želim naći sreću
Žudeći je pronaći u malim stvarima:
Skuham jabuke, kruške i smokve
I sa tako ušećerenim kompotom
Gledam kroz prozor, ušutio,
Natečeno srce svijeta
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.