Rukama izvezeni u mrklim noćima
da život uljepšaju.
Konac provlači otvrdlim prstima kroz ušicu igle:
probodi prema dolje,
povuci,
zategni.
Dok je vezla
nije mislila na dan koji prođe,
već na onaj ispred.
Bijela krpa poput slikarskog platna
čekala je.
Zamišlja kako će opšit dvoje crvenim nitima.
Dozvat će ih staromodnim stihovima: „Ja te volim dragi moj,
dala bi ti život svoj“, smješka se.
Onda se sjeti da jedna djevojka i jest dala
život.
Osmijeh nestaje,
nevidljive niti suosjećanja nastave vesti
drugu sudbinu.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.