Na hotelski krov spušta se zvučna kupka. Kiša zimi lupka sitan vez, od gustine je ne vidiš. Sve duže i tiše, kao ubod igle u platno jutru daje ritam konteplativne tišine. Nestaje granica sebe i kiše Kapi zvjezdane, kao krijesnice, svijetle put u ocean potencijala.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.