Božica Jelušić | Sarabanda slatkog solipsizma

Šuma sama sebi pokrov para, skida;

Kosa raste divlje, samoj sebi smeta.

Razvlače se tajne po blatu, bez stida,

Lakomislen dječak orlu biva meta. *

Mladost, zrelo doba, starost smežurana,

Sebi grabe, sebstvo uzdižu i slave.

Sebeljublje goje, sami sebi hrana,

Sveukupnost svoju u slan svitak stave.

Žena puna strasti, muškarac od mjedi,

Međusobno magmu nataču kroz lijevak.

Sami sebe nište, beskrvni i blijedi,

Čekajuć na svodu Novog Sunca sjevak.

Srce samo sebi crnu noć rastvara,

Magnet solipsizma moćno ga privlači.

Na drumu ga nađeš, kus zgnječena nara:

Preko njega tutnje očaja kotači.

________________________________________

Dječak (efeb) i orao - aluzija na Ganimeda; sarabanda - polagani, patetični ples u trodobnoj mjeri; solipsizam - subjektivizam, uvjerenje da ne postoji ništa osim vlastita uma