Van sobe caruje blijeda i beskrvna zima,
Nastojim okom naoštriti vid ošamućen,
Sive su magle i gubi se svjetlost u njima.
Zimski dan prolazi, dugim je noćima skučen,
Klizi od jutra i nejasne rubove ima,
Teško ga podnosi život na bolje naučen,
Sivi se tuga, a radost za boje se prima.
Prigrlim jutro pa prebirem misli u nadi,
Najljepšu želju iz sjećanja svojih izgradim,
Ne mislim više na zimu, emocijom škrtu.
Probudim li se, a sivilo me iznenadi,
Ubirem bezbojno jutro, u sebe ga sadim,
Sazrijeva dan poput dunje u sunčanom vrtu.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.