Slava Rosandić | Istanbulski čemer

Uza sav

kinđurav rusvaj

mnogoljudnog meteža

kakofoniju raspletenih

euroazijskih jezika

mističnost veličajnih

mramornih

veduta;

uza svu

krotkost bosporskoga plavila

grkost svesvjetskijeh začina

ćutilsvetost i svirepost

iskonskoga Istoka - 

uza sva minula i supostojana carstva;

carstva nasrtaja

carstva  preobilja

carstva rasipanja...

uslijediše:

doba posrnuća

doba zamiruća

doba rasprsnuća 

poput nara

krvavijeh

propadanja...