Ne, ne mogu u jesen bez njega.
Ne mogu bez papirnatog fišeka
vrućih, pečenih kestena.
Kako samo pomamno otvaram
novinski smotuljak pun
čađavih kuglica raspukle kore.
Kako se samo smiješim
dok ih onako još vruće, pune dima,
stavljam u usta ne bojeći se
da ću opeći tanko nepce.
Što su prsti čađaviji,
ja sam sretnija,
što im je okus slađi,
ja sam veselija.
Ne, ne mogu u jesen bez
smotka od papira
punog čađavih okruglica
izvana hrskavih, iznutra mekanih.
Zbog njih sam pohotna,
zbog njih sam nezasitna,
zbog fišeka s kestenima
jednostavno sam neprepoznatljiva.
Ne, ne mogu u jesen bez njega...
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.