Božica Jelušić | Sitna crta

 

Sitna, sitna crta, koja dijeli stvari,

Na dobre i loše, na kvarne i svježe;

U sekundi kad se sav skorup ukvari,

Kad kiselo, trulo i gorko preteže.

Sitan neki potez uz zidarsku dasku,

Što ravno od kosog drži na distanci;

Da prepoznat možeš strast i praznu lasku,

I čuješ kad netko niže slog po špranci.

U kirurškom rezu crta od skalpela,

I u đačkoj teki crta preko greške.

Hamletova ludost, divlji bijes Othela;

Do ljubavi zar ćeš doći bos i pješke?

Danima se grčim i duša mi trpi,

Dok se teške misli s mrzovoljom bore.

Svi su tvoji dragi u jatu, na hrpi.

Ispod crte klečim: povuci me gore!