Božica Jelušić | Moj novembarski gost

Tugo moja, kad mi ona dođe,

Od kiše li ti se dani smrače?

Najljepši su bili ovog ljeta:

Ona golo stablo voli jače,

I pašnjakom prokislim se šeta.

Hoće da se držim njena skuta,

Da mi priča i da slušam stalno.

Veli da su ptice već od puta,

I što sivo bilo je totalno,

Da u srebru od maglice pluta.

Poharana šuma, grane teške,

Blijeda zemlja, oblačine guste,

Sve što ona vidješe bez greške,

Misli da su slike oku puste,

I s razlogom ojadi me usto.

Ne stekoh ja takva znanja jučer,

O ljubavi za studene dane.

Prije no što snijeg na zemlju pane,

Neću o tom' sad zboriti bučno:

Bolje da je pohvalom obučem.

Robert Frost

Prepjev s engleskog: Božica Jelušić