Pisanje poezije uglavnom se smatra samotnjačkom aktivnošću u kojoj pjesnik piše iz prostora osame, a možda čak i usamljenosti. Međutim, od davnih vremena, japanska renga (連歌) bila je sredstvo suradnje, usklađivanje s riječima drugih i produbljivanje razumijevanja između pjesnika-sudionika. Ova knjiga sustvarateljski povezanih stihova iz Hrvatske primjer je onoga što se može postići kada pjesnici rade zajedno i harmonično.
U knjizi Petolisna djetelina: niz kasen-rengi / A five leaf clover: The renga string Đurđa Vukelić Rožić, Nina Kovačić, Silva Trstenjak, Mihovila Čeperić-Biljan i Miroslav Vurdelja predstavljaju kasen-renge（歌仙連歌）od 36 strofa, izvorno napisane na hrvatskom jeziku. Forma kasen-renge korištena je kao predložak za pisanje rengi i izvan Japana, ali razumijevanje njene složenosti i normiranja teklo je sporo i izolirano. To je proizašlo iz strogih i tradicionalnih pravila kojih se treba pridržavati u pisanju te iz specifičnih stihova za određeno godišnje doba i njihovog povezivanja. Za većinu haiku-pjesnika diljem svijeta, tradicionalna je renga svijet koji je složen i pun izazova. Knjiga s prijevodima pjesama na više jezika uvelike će doprinijeti da prekrasan i suradnički oblik kasen-renge bude dostupan većem broju čitatelja širom zemaljske kugle. Kasen-renge u ovoj knjizi prevedene su na engleski, japanski, poljski, portugalski, španjolski, francuski, njemački, slovenski, rumunjski, mađarski, talijanski i kajkavsko narječje, a jedna je ispisana glagoljicom, najstarijim poznatim slavenskim pismom). Ovo je svakako vrijedno postignuće prevoditelja-pjesnika.
Kao što je ranije rečeno, pisanje renge podložno je mnogim pravilima i nisu sva lako razumljiva početniku. Koncept forme, povezivanje trostiha s distihom tako da čine cjelinu, te nastavak nizanja 36 strofa bez prečestog ponavljanja slika i riječi, pravila su koja je lakše slijediti. Izazovne, međutim, mogu biti finije pojedinosti o tome koji stih dolazi na određeno mjesto i treba li ga završiti imenicom ili glagolom. Autori su na kraju knjige uvrstili bilješku o predlošcima koje su slijedili u pisanju, kao i o detaljima razmještaja strofa. Hvalevrijedna značajka ove knjige je ravnoteža od četiri kasen-renge napisane u tradicionalnom formatu (po jedna za svako godišnje doba), četiri prema predlošku koji su kreirali sami autori i četiri u slobodnijoj formi. Čitatelji će otkriti da su ton i tok svake od kasen-rengi drugačiji i osvježavajući.
nagla oseka / dječarac vraća moru / pregršt ribica
(Nina Kovačić)
jesenska sjetva / požnjevena pšenica / vraća se zemlji
(Miroslav Vurdelja)
općinsko slavlje – / predsjednik sasvim malen / na vidikovcu
(Silva Trstenjak)
Iako apstraktan, još zanimljiviji koncept u rengi odnos je između strofa. Matsuo Basho [Macuo Bašo] govorio je o pet načina povezivanja – nioi (匂い miris), hibiki (響き odjek), utsuri (うつり promjena), kurai (位 položaj) i omokage (面影 mentalna slika). Tumačenja navedenog od strane praktičara renge ima napretek, ali prave se veze mogu razumjeti samo sudjelovanjem u rengi kroz pisanje ili barem pažljivo čitanje. Bliže (親句 shinku) ili udaljenije (疎句 soku) povezivanje strofa, još je jedno pravilo koje može biti izazov za primjenu u praksi. Ova knjiga daje čitateljima priliku da steknu dublje razumijevanje veza između strofa, raspoloženja, slika, emocija, godišnjih doba, kulturnih motiva kao i žarišta interesa pjesnika-sudionika.
Kad se podastire renga od 36 strofa, to nije priča koja se odvija ravnomjerno. Više je poput rijeke koja teče, nekad sporo, nekad brzo, a nekad poput brzaca. Koncept jo-ha-kyuu（序破急）na japanskom, termin je koji se prilično često koristi za opisivanje izvedbe Noh tradicionalne glazbene drame ili u glazbi, i djeluje kao oznaka toka ili tempa renge. Odnosi se na uvodne strofe (Jo) koje su sporije (tradicionalno ih je 6), ha ili srednji dio koji se sastoji od 24 strofe koje se kreću brže te na zadnjih 6 strofa kyuu ili brzog kraja. Ovo je lako shvatiti kao teoriju, ali kako pjesnici-sudionici to mogu izvoditi svojim stihovima, bez instrumenata i glazbe udaraljki? Kao neka od korištenih izražajnih sredstava, pravila za stvaranje rengi prema tradicionalnim predlošcima također predviđaju uključivanje određenih vrsta tema i izbjegavanje drugih, završetak renge u proljeću ugođajem nade i pomlađivanja.
u firmu ranim vlakom / pisanice i pinca
(Đurđa Vukelić Rožić)
Rengu treba promatrati u njenoj potpunosti budući da je završena pjesma više od zbroja njenih dijelova. Ipak, želim spomenuti pojedinačne strofe iz rengi u ovoj knjizi. Potječući iz zemlje bogate kulturom, poviješću i s obiljem prirodnih ljepota, haikui u svakoj pjesmi zrcale godišnja doba kako bi uhvatili trenutke samoće i tišine, kao i prizore specifične za Hrvatsku.
zastoj na putu – / vjetreći krzno medvjed / nesta u krasu
(Đurđa Vukelić Rožić)
rastrte mreže / burin zakotrljao / i žetveni sjaj
(Mihovila Čeperić-Biljan)
tamni oblaci / kreketanje iz bare / širi se selom
(Silva Trstenjak)
Ljudske veze u stihovima nikad nisu udaljene. Senrju kasen-renge kao i stihovi o „ljudskoj aktivnosti“ u drugim rengama ispunjeni su nizom emocija – čežnjom, humorom, tugom i ponekad nepatvorenom radošću. Najvećim dijelom to su odrazi svakodnevice kroz jedinstvenu optiku svakog pjesnika.
nestanak struje / s buketom u ruci / na deseti kat
(Nina Kovačić)
beskućnik maše kapom / odlazećim lastama
(Miroslav Vurdelja)
Senrju-renge su osvježavajući suvremene i odražavaju društvo i stil života s izraženom oštroumnijom duhovitošću i otvorenijim humorom.
red pred blagajnom – / u novčaniku traži / drugu karticu
(Đurđa Vukelić Rožić)
svečani ručak / kalota i kravata / u toploj juhi
(Mihovila Čeperić-Biljan)
Poput nekog dugog spjeva punog stihova u kojima se prožimaju kulturni motivi i ljubav prema domovini, završna renga pod naslovom Hrvatska riznica je kulturnih referenci. Stoga su stihovi spremnik povijesnog bogatstva koje je dio hrvatske svakodnevice.
Hrvatsku haikai-zajednicu uvijek je karakterizirala životnost; brojne knjige haikua i kultni časopis IRIS svjedoče o predanosti hrvatskih pjesnika da se u stihovima u jednakoj mjeri bave prirodom i ljudskim rodom. Svaki pokušaj da se razumiju pravila kasen-renge i da se ona napiše u tradiciji suradnje i sustvarateljstva nije samo eksperiment ili hir, već istinska vježba izgradnje mostova među kulturama uz uvažavanje vlastite povijesti i kulturnih motiva zemlje, duboki naklon godišnjim dobima i svijetu prirode kojim je Hrvatska obdarena te stvaranje pojedinačnih prijateljstava između pjesnika koja će, nadamo se, potaknuti čitatelja da učini isto. Budući da je ovo neodgodiva potreba u svijetu oko nas, Kudos (svaka čast!) autorima što su poduzeli ovaj smjeli iskorak vjere u složeni, ali intrigantni svijet kasen-renge.
Utopija je svijet bez međa u kojem ne postoje ograničenja uvjetovana kulturom i jezikom. Ova knjiga ima za cilj upravo to – sadrži stihove kojima se može pristupiti na mnogim jezicima, nadilazeći geografske, kulturne i povijesne vremenookvire. Sami autori ističu da im je „stvaranje pjesama uvrštenih u ovu zbirku predstavljalo zanimljivo učenje, veliku životnu radost i izniman pjesnički izazov”. Nikome od njih engleski nije materinski jezik, a meni su renge bile dostupne i uspjela sam pristupiti slikama i dubini rengi samo zahvaljujući prijevodu na engleski. Prijevodi imaju za cilj prenijeti bȋt i duh pjesama većem dijelu čitatelja i prevladati teškoće zbog kojih bi ova knjiga ostala čitljiva tek lokalno. Važno je pjesme čitati tako da se dosegne duh prevedenog djela, a ne na način isključivo ukorijenjen u pravila i puku jezičnu preciznost.
Autori i prevoditelji predstavili su nam svoju polovicu priče i sada se nadam da ćemo ove prekrasne kasen-renge prenositi dalje svojim aktivnim čitanjem stihova.
Geethanjali Rajan (Chennai, Indija)
(s engleskog prevela Đurđa Vukelić Rožić)
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.