Mateo Balaban | Ljut sam

Ljut sam što ima smrti. Ljut sam što ima karcinoma, ljut sam što mog tate nema, ljut sam što mi je mama bolesna, ljut sam zbog nepravde, ljut sam zato što sunce sja, ljut sam što dolazi noć, ljut sam što je moj automobil stalno kod mehaničara, ljut sam što sve novce potrošim na gluposti, ljut sam na svoje potrošeno vrijeme sa ljudima koji ne da me ne poštuju, nego mi iz nepoštovanja ne žele vratiti uslugu, ljut sam što volim, više mi je svejedno je li uzvraćeno ili ne, samo zato što volim - sam ljut.

Ljute me ovisnosti, ljuti me što je moj pas Ben umro, ljuti me što moram imati novca i utjecaja da bi moja mama došla prije na red kod dijabetologa, a ona naručena danas, a na red možda dođe za dvije godine!

Ljut sam zbog licemjerja, ljute me bijele rukavice i sterilnost u serviranju karaktera i osobnosti. Ljuti me toksičnost bliskih osoba. Ljuti me što sam morao prekinuti vezu s razumom da bi se pronašao.

Ljute me milioni emocija koje imam i na kraju zbog njih ispadam preserator i govnar. Ljuti me što osobe s novcem komentiraju moje slike, a ne znaju za moje bolove.

I na kraju... Sudit će nam šupci bez ideja koji nisu ništa napravili sa svojim životom i sretni su zbog toga.

I na kraju; ljut sam!

*ebite se!

I vi i ja, cijenjena gospodo.

Hvala!