Susan Day | Lavlje Srce

U grudima mi kuca oluja,

ali vani vidiš samo osmijeh.

Mislili su da je tišina znak slabosti,

a nisu znali, u meni spava lav.

Gledali su me kao plijen,

a ja sam šutjela, čekala pravi trenutak.

Jer lav ne hoda da bi dokazivao,

lav hoda da bi podsjetio svijet

da snaga nije buka, nego mir.

Mogu me raniti,

ali moje srce nije krhko.

Ono je od mesa, od krvi, od hrabrosti,

ono je lavlje.

I kad zagrmi moj glas,

kad u očima plane vatra,

svatko tko pomisli da me slomi

saznat će istinu:

da iza mog nježnog dodira

stoji srce koje nikad ne kleči, niti moli.