Stevo Leskarac | Stari most

Aleksi Šantiću

Kada sklopiš oči, u snove te vodim

Po kamenoj stazi do Mostara grada,

Godinama lutam i po svijetu hodim

Ako želiš poći, povest ću te sada.

Razliježe se miris iz malene sobe

Gdje starica čuva dunje na ormaru,

Obuzima jeza od slatke tjeskobe

Uz sevdah i pjesmu o gradu Mostaru.

Tu je stari pjesnik spjevao Eminu

Što držaše ibrik zaklonjena hladom,

Svjetlost je sa mosta razgrnula tminu,

Zovući mu pogled vitom tijelu mladom.

Dok dukati zlatom u čaršiji zveče

Oko bijelog vrata gizdave ljepote

U mladome tijelu, ključa ljetno veče,

A obrazi gore kao od grjehote.

Grijala je srce žudnji, želja slijepa,

Đuli u Mostaru blistali od sreće…

Umro je i pjesnik i Emina lijepa,

Još samo u pjesmi… Po bašči se šeće… ______________________________________

Biserje samoće, Beletra, 2024.