Božica Jelušić | Skupljajući krhotine od kutije

Poželiš li nekad da ti čuvam patke,

Da krumpire vadim ispod trule cime?*

Na ledini slažem zrnje i alatke,

Dotrajat će možda zalihe do zime.

Biva to sa svima, no priznaju rijetki,

Da korijenje jedu i da čemer žvaču.

Svi bi htjeli ljubav-pticu u krletki,

I odsutnu drugu, da za njome plaču.

Imam li još vjere da brda pomičem?

Gorušice zrno ko tamjan se pali.

Kraj prozora sjedim i u mraku sričem:

"Meni fali Muza, meni Muza fali!".

Kad se priča svrši i kad vrata lupnu,

U ponoru nekom nađeš se dubokom.

Pa progoniš snove, kao divljač krupnu

Dok nišan se magli pred staračkim okom.

Poljupcem ne smiriš mahnitu Pandoru,* *

Strši goli jablan u sivoj daljini.

Niti su nas vile hranile u zoru,

Niti je moj život ono što se čini.

____________________________________________

* cima -lišće krumpira i repe, gornji dio iznad gomolja

*Pandora- "Sveobdarena", ona koja je iz radoznalosti otvorila kutiju svih zala i pustila ih u svijet.