Gustavu Krklecu
Lepršav kao leptir, narav je njegova vedra.
Ona ga stihu vodi da sreću pošalje dalje.
Sakriva buketić ruža, tek pospremljen u njedra,
No uzalud ga krije dok buket mirise šalje.
Tako i njegove pjesme zbijaju sitne šale
Al' zbiljski govore često i o dubokoj tuzi.
Velike to su pjesme, premda izgledaju male,
A iz njih prema nama pitoma ljepota puzi.
Dugo sam pisati htio stih o pjesniku ovom
I čim se olovke primih, misli me njemu vode.
Zapanjiti nas može posve običnim slovom
Njegove misli uvijek jedrinom ploda rode.
Osjećam kako sam dirnut njegovim blagoslovom,
A nema ranjive duše kojoj stihovi škode.
Biserje samoće, Beletra, 2024.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.