Sanijela Matković | Nije to san

hodam

po rubovima sanjarenja zaboravljenog

ružičnjaka posađenog u podnevu

kojem nije prethodila zora 

san je to

dječaka izgubljenog u prstohvatu fila od marelice

ŠTO

sanja 

kućno dvorište

obraslo 

palaćinkama

al nije to san

to je preludij jave koja u njemu živi

a doznadoh za nju

od pitomih orlova

na radiju svira bluz

ima nečeg u tom rastrešenom notovlju

dok marelice

čekaju

svoju punoljetnost.

Odraz 

JUTRO se probudilo s pitanjima
Odgovori su spavali u starom lavoru
Bili su boje zrele naranče
Mirišući na cimet
Sanjali svoje polusne
Travanj je
Ostavili smo trag u procvalim cvijetovima ranog snijega
Što se ljepi po vjeđama
Kao ruke sokom maslačaka
Brojim tragove
Opet neparan broj
Logično, jer pored tebe hodim kao sijena
Netko me je pretvorio nekoć
U sijenku tvoga koraka
Dotičem ti usne
Progledavam se na njima
Jer,samo u tom zrcalu
Imam lice žene!
Imam;
Oči
Nadimak
Ime
Znatiželja popodneva klapa
Kao nepođonjene sandale
Netko u daljini prosu vijetar
I gle
Odgovori ti na usnama iznikoše
... u tom zrcalu u kojem su rođena mora!
MOJA MLADOST
RUKE
oČI

šapni ovlaš
kako te se zaboravlja
moja rasanjena ptico!

SANIJELA MATKOVIČ

ŠIROKI BRIJEG

BOSNA I HERCEGOVINA