Tinu Ujeviću
Bremenitost tvrda kao krasta dana
Olovna ko oblak stihom sazdan.
Kovčeg sprema duša ti zvjezdana
Za put što je ožiljcima sav izbrazdan.
Uspravljen si, živi javor, na čistini
Što mu krošnja u daljinu baca sjene.
Ishodište tvojoj boli i istini
Odjekuje vriskom nade prevarene.
Kušao si gdjekad tugu potopiti,
Al' u čaši zapela je vječno žedna.
Grč, ni pjesma nije mogla zatopliti
Sjetu časa, sata, dana, sjetu tjedna.
Dobrim bi se vinom mogla poškropiti,
Al' tvoja je čak i tuga izvanredna!
Biserje samoće, Beletra, 2024.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.