Slavica Čilaš | Ne zovi me imenom

jer u njemu više ne stanujem 

Imenuj me pomacima tišine

što rasanjuju i krijepe

trenutke naše bliskosti

Pomažu slikama proljeća 

da poteku u buđenje 

jasnije i sjajnije 

nego ikad prije 

Imenuj me jednom

od tih slika po kojima me 

za svoju prepoznaješ

Dok u šutnji listaš

njihova značenja