Dlanovi me rosni kroz blaženstvo nose
dok urlik požude raspaljuje mrak.
Razuzdanoj noći raspliću se kose,
a mirisi ambre nadražuju zrak.
Poprsjima vlažnim od purpurne kiše
poskakuju breskve baršunaste, čvrste,
pod svilenim runom cvijet radosti diše,
a želje se bijesno propinju na prste.
Srebreni hodoljub kroz grane dudova
raspršuje svjetlo na gordijski čvor
tajnama spoznaje spletenih udova.
Vir pomame guta divlju rijeku noći
rušeći od pijeska strasti sazdan dvor
što s valom će jutra k nepovratu poći.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.