„Zvijezda se pomalja na Istoku da posrami Židove što su od pogana spoznali Kristovo rođenje. Pogani su kao Bileamovi potomci po njegovu proroštvu znali da će se zvijezda pojaviti. (…) Znak pak zvijezde dovodi mudrace u Judeju da svećenici, zapitani od mudraca gdje se Krist ima roditi, budu bez isprike glede njegova dolaska. (Sv. Jeronim)“ Stranci su došli da potraže velikog Kralja, a njegovi nisu za nj imali ni malo mjesta u svratištu. Bileam je ono trebao prokunuti Izraela. No sam se Bog pobrinuo da mjesto kletve izreče blagoslov. „Unatoč tomu, Bileam je u biblijskoj predaji obezvrijeđen kao zavodnik na idolopoklonstvo i pogubljen mačem (usp. Br 31, 8; Jš 13, 22) Tim važnije ostaje obećanje spasenja koje se pripisuje njemu, nežidovu i sluzi drugih bogova, obećanje koje je očito bilo poznato i izvan Izraela. ''Vidim ga, ali ne sad: motrim ga, ali ne iz blizine: od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela žezlo se diže…'' (Br 24, 17)“
Riječ mag koja se često koristila i koristi za dotične kraljeve indoeuropskog je porijekla. U Sanskritu znači: velik, moćan, sjajan, mag – svećenik. Dok u Novom zavjetu označava one koji se bave magijom i astrologijom pa dobiva negativno značenje. (Usp. Celestin Tomić) „Istok je za prve kršćanske pisce Arabija (sv. Justin), Mezopotamija ili Perzija (Klement Aleksandrijski). I domovinu maga traže ili u Arabiji, ili u Babilonu, ili u Perziji. (…) U prilog ove tradicije ide i činjenica da su se u početku magi prikazivali u perzijskoj nošnji. Vojnici perzijskog kralja Kosroe koji su porušili sve kršćanske crkve i bazilike u Palestini poštedjeli su baziliku rođenja u Betlehemu kad su vidjeli na pročelju prikazan poklon maga u njihovim nošnjama. Matej nam ne kazuje broj maga. Na starim slikama, u katakombama, susrećemo sad 2, sad 4, pa čak i 12. Možda radi simetrije. Dosta stara tradicija govori o tri mudraca, vjerojatno zbog tri dara. (…) Od 6. st. dalje ne slikaju se s perzijskim kapama, već s krunama i nazivlju se kraljevi. (C. Tomić)“ Mateju nisu važni detalji već pitanje: „''Gdje je novorođeni kralj židovski?'' I poruka koju nam želi dati: poganska filozofija i teologija dolazi da se pokloni utjelovljenoj Istini, mudrost ljudska – vječnoj mudrosti, zemaljska vlast – kralju nad kraljevima, narodi pogani, cijeli svijet – Gospodaru nad gospodarima. (C. Tomić)“
Kad je riječ o zvijezdi neka su astronomska istraživanja, i sami Kepler, dokazali da se radilo o konjunkciji Jupitera i Saturna u zviježđu Riba. Jedinstven slučaj u povijesti dogodio se 7. – 6. prije Krista (Usp. C. Tomić) „i ona je upućivala na zemlju Judinu i novorođenog ''kralja židovskog.'' (Usp. Benedikt XVI.)“ Tako je i Friedrich Wieseler iz Göttingena na kineskim kronološkim tablicama pronašao da se 4. g. pr. Kr. ''pojavila sjajna zvijezda i bila vidljiva dulje vremena.'' (Benedikt XVI.)“ Poznati su egzegeti ipak mišljenja kako je to pitanje besmisleno te da se teološko pitanje ne bi trebalo miješati s astronomijom. Sličnog je mišljenja i sv. Ivan Zlatousti. (Usp. Benedikt XVI.)
Imalo se potražiti novoga kralja na kraljevskom dvoru u Jeruzalemu. „I magi traže novorođenog kralja kod onih koji posjeduju obećanja, koji posjeduju Pisma. Ovi daju odgovor. ''Svi glavari svećenički i narodni književnici'' otkrivaju Herodu točno mjesto rođenja Mesije: ''U Betlehemu judejskom.'' To je već prorekao prorok Mihej. (5, 1) Iz Betlehema ''izići će vođa koji će biti pastir naroda mog – Izraela.'' (…) Poganstvo će pomoću židovskog proroštva naći Mesiju. A sami ga neće naći. (…) Izrael nije poslušao. Odbio je Mesiju. I Bog Abrahamov podiže Abrahamu sinove od ''stijena'', (Mt 3, 9) od pogana koji postaju istinski Božji narod, njegov narod – Izrael, kako to naviješta prorok Mihej. (C. Tomić)“
„Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom i poklone mu se.“ (Mt 2, 11) Oni su prepoznali i spoznali misterij ovog paradoksa: da maleno, siromašno dijete, nepoznate majke iz najmanjeg gradića može postati Spasitelj svega svijeta. I poklone mu tri dara. „Crkvena je predaja – s različitim inačicama – držala da tri dara predstavljaju tri vida Kristova otajstva: zlato upućuje na Isusovo kraljevanje, tamjan na Božje sinovstvo, smirna na otajstvo njegove muke. (Benedikt XVI.)“ „Magi vjeruju da će ovo dijete, rođeno u siromaštvu i bijedi, rođeno za muku i smrt, otkupiti po svojoj muci, smrti i uskrsnuću svoj narod, mesijanski narod. I u poslušnoj vjeri ''padoše ničice i poklone mu se.'' To nije samo izraz nekog poštovanja i počasti. Mnogi se istinski klanjaju Djetetu kao svom Bogu. (…) Magi su započeli kršćanski kult ''u duhu i istini.'' Za njima dolazi Crkva, Božji narod. On zna tko je Krist. I ne sablažnjava se nad Betlehemskim siromaštvom. (C. Tomić)“
„Samo pastiri i mudraci nađoše Krista; a gdje su one tisuće, koje ga ne nađoše. Svijet je u ono doba kao i danas bio pun svjetskih mudraca, ali ni jedan od njih nije otkrio Boga. Bilo je mnogo agnostika u Rimu, koji su govorili mladom Pilatu, da istina ne postoji; bilo je mnogo sofista na Atenskom trgu, koji su učili, da čovjek može biti bez bogova, bilo je uobraženih pjesnika, koji su slavili razuzdanost u ime slobode i nepravdu u ime progresa. Ali ni jedna od tih duša nije vidjela anđela ni svjetlost zvijezde. A zašto? Jer blago mudrosti i znanja, spasonosne milosti i spasenja pridržano je samo za krajnosti u umnom i moralnom redu. Kad je Bog bio Djetešce, samo su intelektualne krajnosti jednostavnog i mudrog našle put do jaslica; kad je Bog bio čovjek, samo moralni ekstremi nađoše put do njegovih nogu. (Fulton J. Sheen)“
Nakon poklona i odlaska kraljeva, drugim putem, u svoju zemlju događa se drama bijega u Egipat. Tu glavnu ulogu opet dobiva sv. Josip preko glasnika koji mu govori u snu. On ga sluša i uzima Mariju i Dijete te bježi s njima u Egipat. Herod je već bio pobio svoje sinove zbog straha da mu ne otmu prijestolje pa ne čudi da se boji i novog kralja koji se ima roditi. U tom luđačkom strahu daje pobiti sve novorođene u Betlehemu. „Kratko izvješće o pokolju nevine dječice u Betlehemu, koje slijedi nakon bijega u Egipat, Matej ponovno završava proročkom riječju koju ovoga puta uzima iz Jeremijine knjige: ''U Rami se glas čuje, kuknjava i plač gorak: Rahela oplakuje sinove svoje i neće da se utješi jer ih više nema.'' Kod Jeremije ove riječi stoje u okviru proroštva označena nadom i radošću, u kojem prorok naviješta ponovno uspostavljanje Izraela riječima punim pouzdanja: ''Onaj što rasprši Izraela, opet ga sabire i čuva ga ko pastir stado svoje! Jer, Gospodin oslobodi Jakova, izbavi ga iz ruku jačeg od njega.'' (Jr 31, 10s) (Benedikt XVI.)“ Mudro će na kraju zaključiti papa Benedikt XVI.: „Samo bi u uskrsnuću bila prevladana nepravda, dokinuta gorka riječ: ''Više ih nema.'' U vremenu naše povijesti ostaje vapaj majka Bogu, ali istodobno nas Isusovo uskrsnuće jača u nadi prave utjehe. (Benedikt XVI.)“
Nakon izgnanstva i Herodove smrti Sveta obitelj se vraća u Nazaret. To da će se zvati Nazarećanin ima dva značenja. Ono geografsko, da je ipak najveći dio svog djetinjstva proveo u Nazaretu i zato taj naziv i ono drugo koje već Jeronim primjećuje vidjevši sličnost između Nazaret i nesr – izdanak. (Usp. C. Tomić) „Isus Nazarećanin je najpoznatije i najstarije ime kojim Isusa nazivaju i protivnici i prijatelji. Devetnaest puta dolazi u Evanđeljima i Djelima apostolskim. Uvijek se odnosi na Isusa i samo jednom na njegove učenike. (Dj 24, 5) (C. Tomić)“
„Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga. Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: "Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili." A on im reče: "Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?" Oni ne razumješe riječi koju im reče. (Lk 2, 41–50“ „Da, anđeoski zborovi zacijelo utihnuše, kad su se molitve Sina Božjega sa zemlje vinule Njegovu Ocu, koji je na Nebesima!... – Marija i Josip zacijelo prestadoše promatrati zastor, iza kojeg stajaše svetinja nad svetinjama; oni upriješe pogled u Dijete, (…) koje je upiralo svoje oči u Nebo, što ga je ostavilo, da bi uredilo svijet. Velika je tajna, što hramsko kamenje nije uskliktalo, što sunce nije stalo, i što se libanski cedri nisu poklonili Bogu, čije su stope hodajući zemljom, donijele Vječnost – vremenu. (Fulton J. Sheen)“ Velika je tajna što se nakon događaja dolaska Boga među ljude život nastavio posve sličnim tokom kao i dotada, ali kod Boga ni najmanji pokret ne ostaje bez učinka, a kamoli takav nadpovijesni događaj kao što je dolazak Božjeg Sina na svijet. Kasnije će se pokazati koliko je taj Dječak utjecao na svu povijest svijeta koja još uvijek iščekuje kad će potpuno zasjati, u ljubavi, pod jednom Glavom, Kristom.
Dakle, tri dana su ga tražili, „za roditelje su time započeli dani puni straha i brige, (Benedikt XVI.)“ i konačno su ga našli u Hramu, u domu Oca Svojega, kako naučava učene ljude. Gdje je on bio ta tri dana, gdje je bio za vrijeme noći? „O tome možemo samo nagađati, ali ja rado pomišljam – veli Fulton J. Sheen – da je vjerojatno posjetio buduća mjesta svoje Muke zaustavio se pred Antonijevom tvrđavom, gdje će Pilat jednom pokušati oprati Njegovu krv sa svojih ruku; gledao je Aninu kuću, gdje će ga kasnije obasuti hulama; pošao je izvan gradskih zidina malenom brežuljku, gdje će svijet podići Križ i nazvati Ga Njegovim prijestoljem; i napokon je proveo jednu noć u Getsemanskom Vrtu na punoj Pashalnoj mjesečini, gdje će dvadeset i jednu godinu kasnije Njegovi Apostoli spavati, dok on bude pio talog iz Kaleža čovječjih grijeha.“ Možemo samo zamišljati gdje je bio ta tri dana no sigurno znamo da nas je otkupio svojom smrću i da je svojim uskrsnućem pobijedio smrt. Jedno je sigurno. Taj je čovjek i Bog, Bog koji se objavio, o kojem znamo sve bitno i od kojeg smo saznali sve bitno. Kao tada s učiteljima on i nama danas progovara, čujemo li ga i slušamo li ga? _______________________________________________
LITERATURA:
Benedikt XVI., Djetinjstvo Isusovo, Verbum, Split, 2012.
Sheen, Fulton J., Vječni Galilejac, Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište, Zagreb, 1959.
Sv. Jeronim, Tumačenje Matejeva Evanđelja, Služba Božja, Makarska, 1996.
Tomić, Celestin, Evanđelja djetinjstva Isusova, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1971.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.