Nataša Nježić Bublić | Moj predivni dan

 

Moja Nata Hrupec je bosa samarićanka,

koja mi svako jutro ostavi ružu,

ostavi je u kasliću,

i ode.

Kako je došla bosa do Savice?

Hodala je.

Moja Nata Hrupec je moj predivan dan,

i onda kad je ne vidim,

krasi mi sate pozlatom radosti i unikatnim stolicama, na kojima sjedimo cijelo vrijeme našeg poznanstva.

Donesi mikrofon, Nato, šumskog voća, bećarca bez fašizma da zaigramo.

Što imamo da opjevamo.

I ne idi bez mene nikud.

Uvijek me nosi u torbici.

Da vidim svijet tvojim očima.

Pa da od njega ukuhan djem od divljeg ribizla,

koji se opire datostima vremena.