Želimo njega, svet ponovo otkriven,
čarobni kvadrat okružen iluzijom,
reči nošene vetrovitom alejom –
cvet što umire u ovu kasnu jesen.
Snevamo njega, grad sazdan od legendi,
zapis u srcu, most nad dalekom rekom,
u noćnom satu devojku sa svetiljkom,
bistu što prate nostalgični pogledi.
Palimpsesti sna, nebo iz naših snova,
plameni točak u mesečevom vrtu,
u snežnom hramu, gle, znak na zlatnom krstu.
Pogled kad takne zvezde iznad krovova,
iskrsne slika poznatog okruženja,
zov odredišta – luka gde čeka čežnja.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.