Zar nisi bio dovoljno udaljen
od običnog života,
od postojanja
i mentaliteta „normalnih“ ljudi?
Zar nisi dovoljno obilježen,
izdvojen i lud
dok koračaš tako odviše lagano
da bi zamijetio
i suviše teško
da bi se suprotstavio
vlastitom nemaru?
Prolaziš kilometre svog života
u kojem i sreća i tuga
za tebe predstavljaju isto,
isto srastanje s vlastitom egzistencijom
i borbom u kojoj samo prividno gubiš.
Pogledaj se sada
u sjećanju na one zimske dane
u prosincu vlastitog života,
kad bio si sam i izgubljen
u nametnutom ritmu
prividnog zadovoljstva odrastanja.
Živio si olako.
Suviše jednostavno i jeftino
kako bi primijetio njegov početak,
početak i kraj bijega iz adolescencije
pijanih dana željnih umiranja.
Kako dalje? Kako?
Nebo je otvoreno svima.
Pridruži nam se prijatelju
u ovoj vječnoj „Panovoj“ igri traženja istine
uz jeftine reprodukcije prošlih vremena.
I bit ćeš svoj i…
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.