O romanu Magdalene Mrčele "Kako je Flegmarin postao kapetan"
Piše: Mirjana Mrkela
Ljetni planovi
S planiranjem ide ovako: zimi se
planira ljetovanje, a ljeti se razmišlja o zimskim praznicima i Božićnim
darovima. Dobro, ne rade to baš svi. Ali ako nešto silno želiš, onda mnogo
prije Nove godine počneš zamišljati kako bi bilo da ti se želja ostvari. A ako
često ne putuješ i uz to ne živiš na moru, velik dio zime provedeš sanjajući
morsko ljetovanje.
Zato se nisam iznenadila kad mi je
Marijan poslao ovaj SMS: "Stigli smo. Kad se vidimo?"
Naime, ja živim na moru i veseljem
pratim planove svojih prijatelja u mom pravcu. Kad stignu, nađemo vremena i za
druženje, kojemu smo se također unaprijed radovali. I evo nas: maestral
popuhuje, cvrčci cvrče, djeca trčkaraju naokolo, a Marijan i ja uživamo u
brbljanju. Imamo mnogo zajedničkih znanaca, jer se i on bavi knjigama, samo što
nije pisac nego ilustrator. Zato ga nastojim navesti da mi ispriča makar neki
trač o ljudima s kojima surađujemo. Ovog puta sam iz njega izvukla kritiku
koja, na moju žalost, ne sadrži ni jedno ime.
— Žalosno mi je vidjeti kad vrsni ilustratori
kopiraju sami sebe. — kaže on kao da mu je na jeziku kora od naranče, a ne
narančada kojom se oboje osvježavamo.
— Da. — uzdahnem ja i otpijem malo,
da se utješim — Neki ljudi ne žele koristiti maštu, kao da je ona nešto što bi
se moglo potrošiti. A ti, kako ti radiš?
— Kod mene mašta dolazi na red nakon
što sam sve pročitao, upoznao likove, osjetio atmosferu.
— Daj mi neki primjer! — molim i
odlažem čašu da bih pozornije slušala.
— Pa evo, primjerice Flegmarin. Tebi
su on i njegovi sigurno bliži nego meni, jer žive u Splitu. Ali mislim da sam
ga i ja shvatio. Taj flegma Marin nije dječak koji se ne uzbuđuje, samo je malo
opušteniji i šlampaviji od ostalih.
Marin i njegova
obitelj
Znatiželjna kakva jesam, morala sam
se što prije domoći spomenute knjige i pročitati je. Marin ima mamu, tatu i
dvojicu starije braće koji su blizanci.
Mama ima pjegice i osobito je nježna
prema tati "jer je on njezino 'četvrto malo i najveće pile', a zapravo joj
je središte svijeta jer on jedini još dopušta da mu raščupa kosu, povuče ga za
obraze i ljubi mu nos. A kad nas trojica pri pogledu na to gurnemo prste u usta
kao znak povraćanja, onda se i tata namjerno počne ponašati kao luđak pa i on
njoj ljubi pjegice ispod očiju." Da su svi muškarci u obitelji privlačni,
saznajemo usput, kada se mama nešto naljutila: "tata onda samo napravi
balićevsku facu (odlika svih muških članova obitelji Balić - pogled ranjenog
laneta ispod dugih trepavica)".
Blizanci se zovu Renato i Žan.
"Dobro, kažu da je Žan zgodan, što je da je, Renči i on su jako visoki,
najviši u razredu, još je Žan crn na tatu, to cure vole, a i radi na sebi, on
jedini nije doživio to da su ga cure u tom svom uranjenom pubertetu nadvisile i
nadjačale". Ostvario je čak dvomjesečnu vezu sa školskom kolegicom koja se
zove Marčelina. "Nije da se natječu s nekim, ali Žan zbilja ne zna gubiti
pa su za svaki slučaj ipak par broj jedan. A zapravo su super: Marčelina isto
trenira rukomet i isto ima problema s kontrolom bijesa. Valjda zato i trenira rukomet,
to je sport za ljude kojima je do krvi, znam ja to jer mi je tata bio
rukometaš".
Za sportske aktivnosti drugog
blizanca Marin kaže: "Renči je kao dijete bio penzioner." Ali vrlo je
uspješan u šahu, iako "Ponekad me iznenadi koliko je glup za šahovskog viceprvaka."
Naravno, pozorni čitatelj će otkriti da se ne radi o gluposti nego o
brzopletosti.
Marin nije takav i uglavnom se ne
izlijeće. Jedan jedini put kad mu je prekipjelo pa je mami nešto pojašnjavao
vičući, posljedice su bile teške. Naravno da se kajao. Inače je uporan ili, ako
vam je draže, tvrdoglav. Primjerice, za Božić se uporno nada psu. " Znaju
da želim psa, a znam i da ga neću dobiti jer je mama navodno alergična na
dlaku, zapravo samo mrzi nered, a i želi prkositi tati koji je rekao da bi malog
psića svi voljeli više od nje, ali na kraju bi se ona brinula o njemu jer smo
mi ostali lijeni."
No za Božić se dogodilo nešto što
nije želio. Prvo, selidba. ""To vjerojatno znači nova škola",
"a baš nam je bilo dobro ovdje".
Značilo je i rastanak od starog
društva. "Moja je školska ekipa bila poprilično šokirana što odlazim.
Vjeran i Miro su u svoje proteste čak uključili i mahanje rukama, kao, 'prebit
ćemo te ako odeš', toliko im je bilo žao." Ipak nitko nikoga nije prebio,
a Marin se brzo uklopio u novu sredinu. Psa nije dobio, nego se dogodila još
jedna nepredviđena promjena.
Zašto je Flegmarin
kapetan
Kada nam Marin pojašnjava svoje
mišljenje, neće sve reći izravno. Primjerice, nigdje ne piše da se zaljubio u
Petru. No cijelo jedno poglavlje nosi naslov "Petra je moj najbolji
prijatelj" pa sami moramo zaključiti je li se zaljubio ili nije.
Zapravo on o samome sebi govori više
kroz događaje, a manje iz izravnih opisa. I ne hvali se, primjerice, da je
izvrstan u jednome sportu. Malo pomalo, kroz priču, otkrivamo kako je to
nogomet.
Ovo će vam sigurno pomoći da se
dosjetite na što je Magdalena Mrčela mislila kad je svome romanu dala naslov
"Kako je Flegmarin postao kapetan".
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.