O nama

utorak, 23. lipnja 2020.

Zorica Antulov | Vrata


Šarene perle
još uvijek se nižu
na hodniku
kraj starog sata
i ista, poznata
odzvanja pjesma
i smijeh
iza drvenih vrata.
Iste još ruže
rastu pred njima,
pred hramom dalekih snova,
isti se oblak još smiješi nad njima
uz istu zvonjavu zvona
(što taji taj stari je sat).
Zaviri:
još davna smiju se lica,
mada je prošla već stota
što kvaka pamti i čuva
na sebi urez života.
Proviri,
al' dobro gledaj:
tako da zatvoriš oči!
Dok moire čuvaju životne niti
drugačije nećeš moći.
Vidjet ćeš vrijeme
dalekih snova,
usnulo doba što
budi se sneno…
Daleko svjetlo
dalekog zviježđa
ključanicom zarobljeno.

Nema komentara:

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.