Tin Lemac | Sven Adam Ewin: „Poslije tebe samo noć“

Dočekali smo novu zbirku Svena Adama Ewina. Pjesnik koji svojim pseudonimom zanima mnoge čitatelje i kritičare. Od davnih pojava na internetu do četiriju ukoričenih zbirki (u izdanju Matice hrvatske, V.B.Z.-a, Kvake). Pjesnički je put tek počeo...

Sjećam se prvih pjesama ovog autora i njegove pojave na Facebooku. Već je tada plijenio pažnju svojim humorom i erudicijom. Prve su pjesme prštale kao vodoskoci slovnih modrina. Pojava ukoričene zbirke “Zmijski car” s pogovorom uglednog hrvatskog književnog znanstvenika Josipa Užarevića dala je naznačiti autora koji obećava. Nakon toga, “Poeme” i “175 soneta”. Tradicionalna forma u modernom ruhu. Svladane su borbe u prvim ringovima.

Mnogi su me pitali znam li tko je Sven Adam Ewin?

Rekao sam da ne znam. Sjećam se jednog letimičnog razgovora u prostorijama Društva hrvatskih književnika upravo o toj temi. I velikih pohvala na poetiku, estetiku i stil Ewinova pjesništva.

Ako pohvala dolazi od kolege, kritičari će reći da je riječ o nužnom aplauzu. No, ako akademska kritika nešto primijeti i pohvali, svi će najednom viknuti: “Nezaobilazan opus!”. Nakon desetak godina, reći će: “Veliki prinosi suvremenoj hrvatskoj lirici!”. Do kanonizacije čekajmo...

Iako se ne mogu odvojiti od ovih humornih i letimičnih redaka i započeti ponešto stručniji ulomak ovog teksta, na to me prisiljava dvodimenzionalni prostor knjige i vulgarno shvaćeno vrijeme rokova recenzija i pogovora.

Uvijek trčim, a polako hodam.

Dakle...

Već samim površnim uvidom u ovu knjigu, privlači nas naslov: Poslije tebe samo noć. Romantična dosjetka, sjetna konstatacija, praznina jezika nakon punine života... Čitanjem pjesme po pjesmu, uočavamo kako je riječ o intimističkoj ljubavnoj tematici sagledanoj iz aspekta igre s ispovjednim i refleksivnim poetskim diskurzom. Svaka je pjesma obilježena komunikacijom između lirskog ja i lirskog ti, koji je katkad i objekt. Igrivost ovih dionica počiva na nesputanom humoru i tipičnom postmodernističkom mapiranju poetskog polja raznorodnim diskurzima. Humor - poeta ludens. Visoka poetska i intelektualna svijest – poeta doctus. Varijacija dugih i pravilnih formi Shakespeareova soneta. Hrabrost i znanje. Duge forme razlažu temu kao manirističko platno koje se spušta duž velikog zida, a ove pravilne prolaze proces sadržajne preobrazbe u sveobuhvatnoj ironizaciji i etapoetičkom ključu. Metafore su smjele, jake, značenjski potentne, pune raznorodnog gradiva i perom oslikanih mogućnosti.

No, ono što me posebno privuklo (valjda zbog trenutnih teorijsko-kritičkih nagnuća) veliko je diskurzivno pletivo koje je proizvelo hipermanirizaciju poetskog polja. Znamo tko je davno rekao: “Riječi, o, riječi!” Iako svaka riječ proizvodi jedan svijet (približno gledano jedan diskurz), što bi tek bilo da su se male značenjske grupe ustrojile i da je netko puno mlađi viknuo: “Diskurzi, oj, diskurzi!”

Postmodernizam zasigurno ne bi skrenuo u kič. Lirski subjekt koristi obilje takovog materijala: literarne aluzije (pretvoriti se u jablan, oblačiti se u jablan), literarni klišeji koji se resemantiziraju u značenjskom tijelu pjesme (mjesec, suton), literarni motivi kao kulturološki indikatori (Odisej, Penelopa, Eneja, Didona, nimfe), zoološki salamander), geološki (jura), biblijski (pretvoren u stup soli, Saloma), popkulturni (Merlinka), muzikološki (barkarola u fis—duru), slikarski (tintoretto), makaronički (in flagranti) i geografski diskurz (izohipse). Ponekad cijela pjesma biva označena inicijalnim toposom (npr. provodni motiv Eneide ironijski se obrće u pjesmi Eneja i Didona). U ironijskoj obradi sirov materijal postaje novi temelj za izgradnju velike poetske kuće.

Maštovito, svježe, donekle poznato i nepoznato. Humorom najsličniji Slamnigu. Forma i sadržaj slamnigovske provenijencije.

Tko kaže da je postmoderna paradigma iscrpljena?

Predgovor zbirci "Poslije tebe samo noć" Objavljeno uz odobrenje Svena Adama Ewina

„Poslije tebe samo noć“ (svibanj, 2020.), u izdanju Sandorf