(hrvatskom branitelju)
Vraćam se iz naše rodne Mošćenice.
Bio sam na onoj livadi našeg djetinjstva.
Sparina je ubila sve cvjetove i travu.
Ostala je samo vodopija u draču divlje mrkve.
Isto kao kada smo zajedno išli igrati se na Kupi.
Sada, na sisačkom groblju pričam ti kako je sada sve isto.
Ti znaš da govorim kako ne bih plak'o, i znaš da sam duboko tužan.
Stavljam nebesko plavu vodopiju na trbuh od tvojega groba.
Prazna mi je duša, sparina mi godi, gledam oko sebe, nigdje živog roba.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.