Gda si koraknul na of svijet,
križa si v rouke prijel.
Zapometi, tvouj je
nište ti ga ne pomogel nositi.
Znam, proubaš ga odložiti,
neda se, z toubu je zrasel,
a bližnji ti bi i od svojega pridel
ne vidi da i tvouj je jednake žmekek.
Smičeš se po poutu,
jedvice se vlječe, pitaš Boga
dogda i zake i zake baš ti i same ti?
Onaj kre tebe, jednake brunda,
ti ga ne čuješ, predeš po svoji,
kak da jedini ti križa nosiš.
Saki za svoju brigu zna,
saki svoju mouku trpi.
Sviet je stvoren od križof i križanji.
Privini ga, zoberi pout,
na tebe je i prave i pravda i pravnica.
A Ježuš, Jezuš je i preveč pretrpel
za čovjeka koji je prave i pravicu
kak tata na galge obesil.
__________________________________
Govor sela Lovrečka Velika kraj Vrbovca
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.