Odavno je nebo nad vodama prozirno.
Vatra sipi s visina među one što putuju,
a nikamo ne odlaze s pronevjerenih prijestolja
bez krika Car je gol i zagrljaja koji guta
svaki logički slijed.
Valja osmisliti dan i provesti ga loveći prokockane
ljudske sudbine za pouzdane mamce
trulim anakondama daleko od procijepa.
„Ne sprezati od čistilišta, gubilišta, stratišta,
samo neka sve bude po protokolu
uz blagoslov nedorečenoga slova zakona“,
osvanuo je proslov između stisnutih usana.
Zar to nije olakotna okolnost da čovjek (živo)tinja
i mirno pase svoj teret?
„Čuje se plač iz ludnice“, netko pronese vijest.
Neka! Ionako samo tjera na smijeh glinene golubove
nadomak pucnja u razbaštinjenu budućnost.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.