Zdenka Čavić | Snažna proza nobelovke Han Kang

    

Zadnjih je par godina u fokusu interesa  južnokorejska filmska industrija, ali i književnost koja iz drugačijeg diskursa realistički prikazuje 'Zapadu' život  i običaje te daleke zemlje. Kad se pojavi netko poput Han Kang, koja po mišljenju nekih književnih kritičara piše naizgled jednostavno, ne poigrava se jezikom i formom, bez kompliciranja strukture književnog djela i kad se odjednom vine u sam vrh književnog stvaralaštva, to postaje glavna vijest. I odjekne glasno u postmodernističkom književnom miljeu. To je bio slučaj s Han Kang. Tako je iznenada, ali za prave poznavatelje književnosti, ne i neočekivano u prvi plan došlo njeno ime i djelo. Književnica dolazi iz spisateljske obitelji, jer su joj i otac i brat pisci. Prije romana Vegetarijanka objavila je par djela koja su mu utirala put. Čini se da je lako sad pisati o njoj i njezinom romanu, kad je stekla popularnost i svjetsku slavu,  no to zapravo i nije tako. O njoj su se sad raspisali svi mediji, svatko sa svog aspekta, izricali mišljenje mnogi književni kritičari, pa je zaista teško pronaći put i način kako je predstaviti u njezinoj suštini bez lažne pompe, koja njoj uistinu i ne treba. Prave vrijednosti uvijek na kraju nađu svoj put, ne samo do čitatelja, već i književnih znalaca, pa i do vrijednih nagrada.

Vegetarijanka je njezin roman objavljen 2007. godine. Knjiga je stekla međunarodnu popularnost i osvojila brojne nagrade, uključujući i prestižnu Man Booker International Prize 2016. godine. To je zapravo teška i mučna psihološka drama. U njoj ona istražuje zamršene teme identiteta, slobode, obiteljskih odnosa i društvenih normi. Pronašla je put i način da o tome progovori kroz priču o ženi koja odlučuje postati vegetarijanka. Tu odluku ne podržava njezina uža obitelj, pa čak ni vlastita sestra. Roman istražuje kako trauma, obiteljski pritisak i društvena očekivanja mogu oblikovati pojedinca. Vegetarijanka je snažan i provokativan roman koji je u potpunosti zasjao na književnom nebu tek pošto je ona dobila Nobelovu nagradu za književnost 2024. godine „ za sveukupnu pjesničku prozu koja se suočava s povijesnim traumama korejskog života i otkriva zapravo svu krhkost ljudskoga bića.” U romanu progovara o preobražaju i smrti kao svojevrsnom činu pobune obične apatične kućanice kojoj se svijest pobunila protiv krutog načina života i zatvorenosti obiteljskog kruga koji je za nju postao tamnica iz koje se želi izbaviti. 

Stil Han Kang je jedinstven. Minimalističke rečenice zapravo nam nude zastrašujuću atmosfera u kojoj je čitatelj sve vrijeme izložen nejasnom i nedefiniranom prijetećem zlu čiji izvor nikako ne možemo jednoznačno odrediti. Polako puzi ulazeći u svaku poru glavnih junaka. Istražuje skrivene ljudske sudbine u Južnoj Koreji kroz priču o običnoj ženi koja se činom nesvakidašnje pobune bori protiv očekivanja okoline i traži svoj put izbavljenja iz nametnutih joj okova.

Ima nevjerojatnu sposobnost da kroz književnost istražuje i iskazuje složene ljudske emocije i odnose koji čine njezino stvaralaštvo važnim dijelom suvremene svjetske književnosti. To se odnosi i na roman Vegetarijanka. Jedinstveni stil pripovijedanja, u kome kombinira elemente realizma i simbolizma, je autentičan i upečatljiv. Kroz različite perspektive i profiliranje pomno izabranih likova autorica stvara složenu i višeslojnu naraciju koja omogućava čitateljima da dublje razumiju emocionalne i psihološke aspekte svakog pojedinca, no i cijele priče. Ovaj roman prvenstveno oslikava krucijalne obiteljske odnose i zatvorene društvene norme iz kojih je gotovo nemoguće izaći kao pobjednik. Izaziva zgroženost i frustraciju koju bi čovjek najradije iščupao, poput stranog tijela duboko zarinutog u srce čitatelja.

„U priči o ljudskoj psihi i fiziologiji, strastima, krivici i ludilu, autorica obrađuje temu težnje za napuštanjem tijela istražujući različite oblike graničnog ponašanja, posebno nasilja i seksa koji su dominantno prisutni kao motivi. Nasilje je prikazano u svim svojim oblicima, bilo kao psihička submisivnost, bilo kroz krvoločne izljeve bijesa. Ovaj roman maestralno prodire u skrivene slojeve ljudske duše i otvara polemike karakteristične ne samo za korejsko već i moderno zapadnjačko društvo. Ovaj južnokorejski roman je senzualan, provokativan i nasilan, pun snažnih slika, uzbudljivih boja i uznemirujućih pitanja”, ocjena je Kate Kaluđerović koja se romanom bavila i davno prije no što je postao hit.

Potraga za identitetom

Da se kratko osvrnemo na fabulu romana. To je  vrlo snažna i žalosna životna priča. Raslojava se pokazujući zapravo svu surovost gole životne istine obične žene kućanice, podložne mužu i obitelji, ali i života svakog pojedinca koji je u njoj prisutan. Glavna junakinja Yeong-hye doživljava snažan san koji je ključan za odluku da postane vegetarijanka. U tom snu, ona vidi nasilnu i uznemirujuću sliku koja uključuje klanje životinja. To je prelomnica nakon koje ona više ne može jesti meso. Ovaj san zapravo simbolizira duboku emocionalnu i psihološku borbu Yeong-hye, pokazujući svu njezinu krhkost i odbojnost prema bilo kakvom nasilju i patnji koju ona u sebi nosi još od ranog djetinjstva. San djeluje kao katalizator za njezine odluke da odbaci meso i sve što je povezano s nasiljem, što je pokrenulo niz događaja koji su potom utjecali na njezin život i živote svih ljudi oko nje. Ova odluka ne samo da predstavlja osobni otpor prema društvenim normama, već i potragu i borbu za vlastitim identitetom i slobodom. Donosi i istražuje teme traume i utjecaja unutarnjih borbi na vanjski svijet.

Roman je pisan u formi triptiha od kojeg je svaki ispričan iz perspektive različitih likova povezanih s glavnom junakinjom, Yeong-hye. To je izuzetno pogođen i daleko snažniji prikaz radnje nego da ga pratimo isključivo kroz glavni lik i takvu fabulu. Kulturološki, Južna Koreja je zemlja u kojoj je gotovo nepojmljivo biti vegetarijanac i autorica je u romanu vrlo vješto prikazala u stvari i svoj osobni stav prema uvriježenim pravilima po kojima se tamo i živi i umire. Glavna junakinja nakon svoje sudbonosne odluke napokon osjeća da je pronašla put i način da živi kako joj savjest nalaže. Ona konačno dopire do svoje biti i povezuje se sa samom sobom. Njezina katarza je unutrašnja, a obitelj i muž je silom žele vratiti tradicionalnom načinu života i ishrane što kod nje izaziva nervni slom s pokušajem samoubojstva. Taj nevjerojatan čin protesta, kao i osujećeni suicid na koncu izaziva njezinu tešku mentalnu bolest. Raspada joj se čitav život u zapravo nevjerojatnom metafizičkom hororu i ona završava u zatvorenom sanatoriju gdje se njena patnja samo produbljuje i ona samo želi napustiti tijelo. Uz dijagnoze anoreksije i šizofrenije odbija da preživi i odbija uzimati hranu. Traži način da se pretvori u drvo ili cvijet. Smatra da je samo smrt može izbaviti njezinih nevjerojatnih muka. Han Kang ovim romanom dobiva potpuni spisateljski okvir i literarni izraz. Ona piše o usamljenosti, o otuđenosti, o strahu i egzistencijalnoj tjeskobi. O vapajima koji nitko ne čuje i za koje nitko ne mari, a trebao bi mariti i taj njezin glas bi se trebao čuti i odjeknuti tako da probije granice skučenosti i ograničenja ljudskog života u Južnoj Koreji.

Tematske odrednice romana

Tematske odrednice su identitet i sloboda pojedinca, mentalno zdravlje, društvene norme, te sukob između tijela i uma. Kroz njezinu priču, roman istražuje kako pojedinci mogu biti zarobljeni u stvarnosti koja ih razdire, guši i porobljava. Vegetarijanka jasno kritizira društvena očekivanja koja se nameću ženama, posebno u kontekstu obiteljskih uloga i tradicionalnih vrijednosti. Roman također istražuje odnos između tijela i uma, posebno kroz Yeong-hyeinu borbu s vlastitim tijelom i percepcijom svog unutrašnjeg svijeta i svijeta oko sebe.

Da potkrijepimo izrečeno, evo i nekoliko značajnih citata iz romana koji jasno podcrtavaju i odražavaju srž teme, te iskazuju duboku traumu i osjećaj vapaja i beznađa prisutan u čitavom djelu.

„Svi su me gledali kao da sam luda.”

Citat ukazuje na to kako je društvo reagiralo na njezinu odluku i kako se ona osjećala zbog te njihove percepcije. Njezin unutrašnji vapaj niti tko čuje, niti na njega imalo reagira sa suosjećanjem.

 „Moj život je postao poput mesa koje se ne može jesti.”

Goli užas koji stoji iza te konstatacije ukazuje na osjećaj izolacije i potpunog gubitka kontrole nad vlastitim životom. Gurnuta je u beznađe i nitko je iz njega ne pokušava niti razumjeti, niti spasiti.

 „Nisam više čovjek. Postala sam nešto drugo.”

Kroz jednostavne rečenice fatalnog učinka, tako se slikovito prikazuje njezina transformacija i unutrašnja borba s identitetom.

        „Sanjala sam da dubim na glavi... iz mog tijela raslo je lišće, a iz dlanova nicalo korijenje... pa sam zarila ruke u zemlju. Sve dublje i dublje... željela sam da iz mojih prepona procvjeta cvijeće, pa sam raširila noge, širom sam ih razdvojila...

Navedeni citati u rečenicama sročenim jednostavno i jezgrovito posebno podcrtavaju i ističu ključne teme romana. Han Kang piše snažnu prozu koja još snažnije dočarava emocionalne i psihološke aspekte likova, čineći Vegetarijanku dubokim i promišljenim djelom. Dobivena Nobelova nagrada za književnost autorici to samo i potvrđuje.