Zdenka Čavić | Olga Tokarczuk - Heroina suvremene književnosti

Čini se kako se mnogima od nas svijet književnosti otvara postupno, te da za pojedine zapažene književnice i književnike saznamo tek pošto oni dosegnu sam svjetski vrh, dobitkom neke od značajnijih književnih nagrada, a osobito ako je to Nobelova nagrada. To pobuđuje poseban interes čitateljske javnosti. Tako je to bilo i s Olgom Tokarczuk, poljskom književnicom i dobitnicom Nobelove nagrade za književnost 2018. godine, koju je dobila „za narativnu maštovitost koja s enciklopedijskim strastima predstavlja prijelazne granice kao i oblikovanje identiteta." Ova formulacija nagrade ističe nekoliko ključnih aspekata njezinog književnog stvaralaštva. Danas se ona smatra jednom od najvažnijih i najutjecajnijih suvremenih autorica. Njezina djela karakterizira bogatstvo jezika i duboko filozofsko promišljanje o ulozi čovjeka u očuvanju života na Zemlji. Posebno se to odnosi na biljne i životinjske vrsta koje nemilosrdnim uništavanjem njihovih staništa i lovom, čovjek lišava života i istrebljuje na različite načine. Ona znakovito skreće pozornost na to s dubokom empatičnošću i osobnim stavom. Cjelokupnim stvaralaštvom, širokim spektrom tema, uključujući naš identitet, migracije, ekologiju i ljudsku psihu, stvara složenu narativnu strukturu u svojim djelima koja čitatelja zanimljivo vodi kroz različite perspektive i u različito vrijeme.

Olga Tokarczuk rođena je 29. siječnja 1962. godine u Sulechówu, u Poljskoj. Studirala je psihologiju na Sveučilištu u Varšavi, što je značajno utjecalo na njezin književni rad. Pozadina u psihologiji omogućila joj je dublje razumijevanje ljudske prirode, što se odražava kroz kompleksne likove o kojima piše i emocionalnim dubinama njezinih romana. Započela je svoju književnu karijeru 1984. godine, a prvi romani, poput Izgubljena duša (Zgubiona dusza) i Dvojna duša (Podwójna dusza), već tada su pokazivali njezinu sklonost prema istraživanju ljudske psihe i identiteta. Međutim, pravi međunarodni uspjeh doživjela je tek romanom Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju (Prowadź swój pług przez kości umarłych), kojim kombinira elemente misterije, ekološke kritike i filozofske refleksije. To je moralni triler koji čitatelja drži u napetosti od prve do zadnje stranice.

Teme i stil njezinog pisanja

Ipak, jedno od najznačajnijih djela Olge Tokarczuk je roman Jakubove knjige (Księgi Jakubowe), objavljen 2014. godine. Ovaj opsežan roman, za mnoge veliki zalogaj za pročitati ga, istražuje život Jakuba Franka, kontroverznog vođe židovske sekte u 18. stoljeću. U njemu se ona bavi  pitanjima identiteta, vjere i kulturnih sukoba. Vješto koristi i isprepliće bogatstvo povijesnih i mitoloških činjenica kako bi stvorila složenu narativnu strukturu koja čitatelja vodi do najskrovitijih zakutaka duše. 

Ključne se teme u njezinim djelima većinom prikazuju kroz koncept putovanja, kako fizičkog, tako i duhovnog. Njezini likovi često putuju, bilo da se radi o stvarnim putovanjima ili unutarnjim previranjima. Ova putovanja često su simbolična, predstavljajući potragu za identitetom i smislom u svijetu koji se neprestano mijenja. Stil pisanja karakterizira joj bogatstvo jezika, pitoreskna slikovitost i duboka emocionalna rezonanca. Njezina sposobnost da oživotvori složene likove i situacije omogućava čitateljima da se istinski povežu s temama koje u romanima istražuje. Često koristi elemente magičnoga, što dodatno obogaćuje njezinu naraciju. To se osobito vidi i naglašeno je u njezinom romanu Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju, objavljenom 2009. godine. On predstavlja jedinstvenu kombinaciju misterije, ekološke kritike i filozofske refleksije istražujući složene teme kroz prizmu jedne vrlo neobične pripovjedačice, Janine Duszejko, akademske građanke u mirovini, ekološke aktivistice i ljubiteljica poezije.           

Filozofska refleksija i ekološka kritika u „Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju”

Roman snažno naglašava ekološke teme, kritizirajući ljudsku pohlepu i neodgovorno ponašanje prema prirodi. U njemu se glavni lik Janina bori protiv lova i uništavanja staništa životinja, a njezini argumenti temelje se na dubokom poštovanju prema prirodi i životinjama, a opisi prirode kojima na to dočarava su čudesno i nestvarno lijepi.  Kroz njezinu perspektivu, Tokarczuk istražuje moralne dileme vezane uz ljudsku dominaciju nad prirodom i poziva čitatelje na promišljanje o vlastitim postupcima. Fabula uključuje filozofske refleksije o životu, smrti, pa na koncu i postojanju. Janina se bavi pitanjima smisla života i prirode smrti, često citirajući pri tom poeziju i pojedine filozofe. Njezina introspektivna promišljanja o ljudskoj prirodi i etici čine roman duboko promišljenim djelom koje nadilazi klasičnu misteriju. Roman karakterizira bogatstvo jezika i slikovitosti. Kroz Janininu pripovijest, čitatelji doživljavaju njezine unutarnje borbe, strahove i nade. Naracija joj je prožeta simbolikom i metaforama, što dodatno obogaćuje čitateljevo iskustvo.

"Životinje su naši prijatelji, a ne naši neprijatelji. One osjećaju, pate i imaju svoje svjetove." Ovaj citat iz romana odražava empatiju prema životinjama i njezinu borbu za njihova prava, što je i centralna tema romana.

"Ne razumiju me, ali to nije važno. Ja sam ono što jesam, i neću se prilagoditi njihovim očekivanjima.”Janina je neumoljiva i taj citat naglašava njezinu snagu i odlučnost da ostane vjerna sebi, unatoč stalnim pritiscima okoline. Pronalazi način da to i ostvari. Inspirira čitatelje da ustraju na očuvanja života na Zemlji, jer je to divljenja vrijedna i jedina postojbina koju imamo.

"Smrt nije kraj, već samo promjena stanja. Sve se vraća u krug, u ciklus života." Život je zapravo vječan, nikada ne prestaje i samo mijenja stanje i oblik u kom će se u narednom ciklusu pojaviti.  

Stvaralački i društveni angažman

Osim književnog stvaralaštva, ona je poznata i po svom društvenom angažmanu. Aktivno se zalaže za ljudska prava, ekologiju i feminističke pokrete. Njezina djela često kritiziraju društvene norme i pozivaju na promišljanje o važnim pitanjima suvremenog društva. Olga Tokarczuk je autorica čija djela nadilaze granice književnosti, pozivajući čitatelje na dublje promišljanje o ljudskoj prirodi, identitetu i svijetu u kojem živimo. Njezina sposobnost da poveže osobne i univerzalne teme čini je jednom od najvažnijih glasova suvremene književnosti. Kroz pisanje, ne samo da istražuje složenost ljudskog iskustva, već mudro potiče čitatelje da preispitaju vlastite stavove i uvjerenja, čime ostavlja neizbrisiv trag u svijetu književnosti. 

Olga Tokarczuk koristi bogat i slikovit jezik kako bi stvorila duboku emocionalnu povezanost između čitatelja i likova. Njezin narativ uključuje elemente nadnaravnoga što dodatno omogućava istraživanje granica stvarnosti. Često koristi unutarnji monolog kako bi čitateljima omogućila uvid u misli i osjećaje svojih likova, čime stvara složeniju i plastičniju sliku pojedinih ličnosti. Kroz takvu perspektivu, čitatelji se uživljavaju i u njihove unutarnje borbe, strahove i nade, što dodatno produbljuje emocionalni doživljaj svakog njenog iznjedrenog djela.

Jezgrovitost i osobitost njezinih kratkih formi

Uz promišljeno izabrane teme romana, osobito su joj dojmljive kratke priče u kojima ogoli čovjeka do one granice koja ga prisili na razmišljanje. Poput onih Ormar, one često duboko zadiru u čovjekovu bit i bogate su simbolikom. U Ormaru, kao i u drugim kratkim formama ona istražuje složene teme identiteta, sjećanja i ljudske psihe, koristeći jednostavne, ali snažne slike i metafore. Ormar, kao predmet u priči, predstavlja daleko više od običnog fizičkog prostora. On simbolizira skrivene aspekte ljudske prirode, naše tajne i ono što duboko potiskujemo. Tokarczuk koristi simbole kako bi potaknula čitatelje na razmišljanje o vlastitim 'ormarima' i svemu onome što u njima i skrivamo i čuvamo. 

Stil pisanja u kratkim pričama također je slikovit vrlo i emotivan. Koristi jednostavan jezik kako bi prenijela složene ideje, a njezina sposobnost da stvori atmosferu i napetost čini ih vrlo privlačnima. Kad ih jednom uzmemo u ruke, čitamo ih bez predaha. Njezina sposobnost da poveže osobne i univerzalne aspekte ljudskog iskustva čini ih vrlo poticajnima. Ona vrlo lako uspijeva čitatelje nagnati da preispitaju vlastiti identitet i sjećanja, čime ostavlja snažan dojam i potiče ih na dublje promišljanje o ljudskoj prirodi. Potvrđuje tvrdnju da je istinu uvijek najbolje reći jednostavnim riječima. Njezin književni leksik daje dubinu i značaj svemu izrečenom, kako simbolički, tako i oslikavajući stvarnost koja ne baca baš lijepo svjetlo na čovjeka.   

Značaj Olge Tokarczuk u suvremenoj književnosti

Nobelova nagrada za književnost koju je dobila prepoznaje njezin značajan doprinos suvremenoj književnosti kroz inovativno pripovijedanje, duboko istraživanje identiteta i sposobnost da preispita granice između različitih svjetova. Njezina djela ne samo da obogaćuju književni kanon, već i potiču čitatelje na razmišljanje o važnim pitanjima suvremenog društva i nude bogate i duboke uvide u ljudsko iskustvo. Obogaćuje razumijevanje suvremene književnosti s posebno interesantnim pristupom u istraživanju univerzalnih tema. Svojim radom značajno doprinosi suvremenoj književnosti i istražuje složene odnose koji su bitni za današnje društvo. Stvaralaštvo ne samo da joj je estetski bogato, već i duboko angažirano, postavljajući pitanja o ljudskoj egzistenciji i moralnim dilemama što je čini iznimno važnim glasom u književnom svijetu. Ona je heroina koja se ne libi jasno izražavati svoje stavove i uvjerenja u nadi da će njezin glas koji opominje postati naš glas savjesti, a posebno glas onih koji bi ga i te kako trebali čuti.